banner-image

Glamoćić: Dezinformacije o mleku dovele do pada potrošnje od 20 odsto

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede prof. dr Dragan Glamočić predstavio je na 24. sednici Odbora za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Narodne skupštine Republike Srbije Informaciju o radu Ministarstva za period od 1. jula do 30. septembra 2025. godine.

Tokom sednice posebna polemika vođena je o uvozu i izvozu sirovog mleka i mlečnih proizvoda. Poslanik Ilić izneo je podatke Udruženja „Naše mleko“, prema kojima je u prvih deset meseci ove godine uvezeno 33 hiljade tona mleka i mlečnih proizvoda. Ministar Glamočić je te navode demantovao, navodeći da je uvoz zapravo veći i iznosi 37 hiljada tona, ali da je istovremeno izvezeno 48 hiljada tona. On je ukazao na to da se u javnosti često iznose selektivni podaci, čime se manipuliše informacijama i dovodi do obmane građana.

Ministar je apelovao i na javne i političke ličnosti da se uzdrže od širenja dezinformacija o kvalitetu i bezbednosti hrane. Kao primer naveo je analize kvaliteta meda koje je objavila laboratorija „Ana Lab“, a prema kojima su se na tržištu navodno nalazili falsifikati. Međutim, isti uzorci poslati su na superanalizu u renomiranu laboratoriju „Imprint Analytics“ u Austriji, gde je nedvosmisleno utvrđeno da ne postoji falsifikovanje meda, čime su prethodne tvrdnje osporene kao netačne.

Glamočić je podsetio i da laboratorija „Ana Lab“ nije ovlašćena od strane Ministarstva za kontrolu kvaliteta mleka, ali su, usled pogrešnog tumačenja i prenošenja informacija, u javnosti plasirane tvrdnje da je čak 90 odsto mleka u Srbiji neispravno. Takve informacije imale su direktan negativan uticaj na tržište i dovele do pada potrošnje mleka za oko 20 odsto. Ministar je naglasio da je istinito, precizno i odgovorno informisanje javnosti od ključnog značaja, posebno kada je reč o bezbednosti hrane.

Na kraju, ministar je istakao da je Ministarstvo u izveštajnom periodu radilo odgovorno, sistemski i kontinuirano, ne reagujući samo u kriznim situacijama, već istovremeno gradeći institucionalne i finansijske mehanizme koji treba da obezbede stabilnost sektora, predvidivost agrarne politike i dugoročni razvoj poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.