banner-image

Šta kažu poljoprivrednici o godinu dana rada ministra Dragana Glamočića?

Podeljena mišljenja o učinku Ministarstva poljoprivrede

Iako je ministar poljoprivrede Dragan Glamočić predstavio rezultate rada u proteklih godinu dana, među poljoprivrednicima ne postoji jedinstvena ocena njegovog učinka. Jedni ukazuju da se ne rešavaju suštinski problemi, dok drugi smatraju da su pojedini pomaci ipak napravljeni. Ministar poljoprivrede Dragan Glamočić juče je predstavio rezultate rada tog Ministarstva u poslednjih godinu dana otkako je došao na tu poziciju.

On je izneo niz podataka o poboljšanjima koja su uvedena u ovom periodu. Međutim, poljoprivrednici su podeljenog mišljenja oko učinka ministra u dosadašnjem periodu mandata, piše Danas.

Kritike: subvencije, strategija i odnos prema proizvođačima

Poljoprivrednik Dušan Tufegdžić za Danas naglašava da poljoprivrednici još uvek mnogo više ubacuju u budžet preko akciza, PDV-a i drugih stvari nego što se vraća u samu poljoprivredu. „Što se tiče subvencija o kojima oni toliko pričaju i kroz koje ubacuju novac u poljoprivredu, to isključivo ide njihovim poslušnicima, odnosno njima bliskim ljudima. Tu se troši mnogo novca, a tek poneko ovako bude prihvaćen ili dobije subvencije za neku mašinu, traktor ili nešto treće, čisto da se pokaže primer da to navodno nisu sve njihovi ljudi“, ukazuje on. Same subvencije su, prema njegovim rečima, potpuno neplanske.

„Kad kažem neplanske, mislim da se ne zna tačno zašto se daju. Moje pitanje je zašto se te subvencije ne usmere onako kako bi imale efekat da donesu novu vrednost, veću od postojeće, ali to nije u domenu njihovih znanja, a ni njihovih interesovanja“, smatra Tufegdžić.

Osnov za planske subvencije je postojanje dugoročne strategije poljoprivredne proizvodnje u Srbiji, poručuje on i dodaje da ona trenutno ne postoji i da se menja od ministra do ministra.„Jedna Holandija je strategiju donela pre skoro sto godina za razvoj poljoprivredne proizvodnje i ta strategija se menjala samo u pogledu tehnologija i nekih stvari koje je vreme donosilo, ali osnovni postulati su ostali isti“, navodi naš sagovornik.

Tufegdžić poručuje da, kada je reč o strategiji, prvo treba da izvršimo regionalizaciju, da vidimo gde je šta najbolje proizvoditi, pa to subvencionisati u tim regionima.

„Moramo da znamo šta to možemo da proizvodimo za svoje potrebe, da ne bismo uvozili ono što sami možemo da proizvedemo, a svaka ozbiljna država se time bavi. Pa onda da vidimo preko Ministarstva trgovine šta bi mogli da plasiramo, kako na evropskom, tako i na drugim tržištima“, pojašnjava on.

Što se tiče ministra Glamočića, Tufegdžić naglašava da je postigao to da poljoprivrednici neće više s njim da sede, ni da pričaju. „Dolaze samo oni koji su poslušni. Podsećam da se hvalio da je na njegov razgovor došlo više od 100 udruženja, a to su fiktivna udruženja koje je država napravila. Mali broj njih ima više od pet ili šest članova, a neki nemaju ni toliko. To su potpuno interesne grupe“, ukazuje on.

Kako dodaje, naše subvencije jesu velike u procentima u odnosu na BDP, ali ne zato što je to veliki novac, nego zato što je naš BDP mali.

„Ja bih voleo da je naš BDP kao u Holandiji, a da mi imamo polovinu subvencija koje imaju holandski poljoprivrednici koji dobijaju i regionalne, državne i subvencije Evropske unije. To su sve igre brojki“, navodi on.

Kako kaže, poljoprivreda je ključ za početak jednog ozbiljnog razvoja države. „Ali pre toga mora da se promeni sistem u ovoj državi, kao i sistem vrednosti, jer bez toga ne možemo doći ni do kakvog boljitka ni u čemu, pa ni u poljoprivredi“, zaključuje Tufegdžić.

Pozitivna ocena: kontinuitet i zaštita domaće proizvodnje

Stočar i predsednik Udruženja odgajivača goveda centralne Srbije Milija Palamarević za naš portal navodi da oni nemaju nikakvu zamerku na rad ministra Glamočića.

„On je potpuno stručna osoba i takva osoba na toj funkciji treba da ostane i u nekom narednom mandatu. Nebitno da li će biti ova vlast ili neka naredna“, smatra on.

Prema njegovim rečima, najveća je greška što naša država kad se smeni vlast, automatski smenjuje i ministra.

„Ministarstvo poljoprivrede je jedno od najzahtevnijih ministarstava od svih i tu imamo hiljade problema koji dolaze s terena i koje treba rešavati svakodnevno. A ministar koji dođe na tu funkciju, on dok se uhoda i uhvati ritam i ukapira šta treba da radi, oni ga sklone pa dovedu drugog. Ta faza prilagođavanja traje po godinu, dve dana za svakog ministra i nikad se ništa ne uradi“, ukazuje Palamarević.

Međutim, on naglašava da je rad ministra Glamočića zadovoljavajući.

„Jednostavno, naša država nije toliko moćna da može da se suprotstavi starim evropskim silama, uvoznicima i izvoznicima na način na koji bi to trebalo da se uradi. On je, ipak, značajno zaštitio domaću proizvodnju na određene načine“, ističe naš sagovornik. Palamarević, ipak, smatra da su problem kadrovi u Ministarstvu.

„Ministar poljoprivrede taj kadar treba apsolutno da očisti. Tu treba zameniti čak i tepihe, jer taj kadar koji tu parazitira dvadeset i više godina upravo nanosi ozbiljnu štetu srpskoj poljoprivredi i praviće svakom narednom ministru koji bude došao. Ta ekipa je umrežena sa uvoznicima i izvoznicima i domaćim lobistima i favorizuje nepošten rad“, upozorava on.

Palamarević naglašava da poljoprivrednicima mnogo znači što je objavljen kalendar isplate subvencija.

„Koliko vidimo taj kalendar se i poštuje, a nama u poljoprivredi kada je reč o tim davanjima države, najvažnije je da ona budu vremenski tačna, onako kako je obećano. Ako se to ispoštuje, neće biti toliko nezadovoljstva“, poručuje on.

Ako finansije dođu poljoprivredniku u pravo vreme, kad je to potrebno, jer je vreme da se seje ili radi nešto drugo i ne mora da se zadužuje, on će apsolutno biti zadovoljan, smatra naš sagovornik.

„Ali ako tebi te finansije kasne i ti stalno radiš na neki dug, to izaziva nezadovoljstvo i jednostavno neće biti dobro“, upozorava.

Palamarević ističe da su trenutni podsticaji dobri.

„Što se tiče svih subvencija koje država daje, te subvencije su dovoljne i to vidi svako ko hoće pošteno da priča“, zaključuje on.

Zahtevi za sistemskim promenama i uređenjem tržišta

Predsednik Inicijative za opstanak poljoprivrednika Srbije Goran Filipović za Danas naglašava da Inicijativu nikad nisu interesovala personalna rešenja.

„Mi vidimo da Ministarstvo nije rešilo ništa od suštinskih pitanja što bi nama mnogo značilo. Jedna od tih stvari je uređenje tržišta. Po tom pitanju se ništa nije uradilo od 2022. godine kada smo izašli na ulicu. Mi od tada tražimo uređenje tržišta i uređenje berze, kao i neka druga rešenja kao što je da dizel na pumpama bude dostupan bez akcize za poljoprivrednike“, ukazuje on.

Dakle, kako naglašava, ono što je njima ključno u poljoprivredi, to se ne rešava.

„Svaki novi ministar nešto izmišlja da bude poseban, da bude jedinstven po nečemu. Ništa nisu pojednostavili, nego su samo opet dodatno zakukuljili. Direktna davanja su do sada bila bez pravdanja računima, pa se sad pravdaju, ali se nešto ne pravda… Mi ne znamo do jeseni kako će biti“, poručuje Filipović. On dodaje da poljoprivrednici uzimaju račune za sve što kupuju što im treba za njivu, jer nisu sigurni šta će im na kraju biti potrebno.

Filipović ističe da neke promene jesu načinjene, ali da to nisu suštinske promene.

„Ratarstvo je najniže u lancu, sve je ostalo na istom nivou na kom je bilo i prethodnih godina, samo se uvek uvode neka nova uslovljavanja i neke promene koje komplikuju stvari. Dok ne rešimo sistemska pitanja, nama neće biti bolje, jer to što oni nama daju na ćupriji, na mostu nam uzmu“, ukazuje naš sagovornik.

On upozorava i da su poljoprivrednici prepušteni „kartelima“.

„Ti karteli nama daju za pšenicu koliko oni hoće. To nije relevantna berza i da se zna da je to ta cena. Isto to se dešava i sa malinom, jabukom i ostalim. Sve diktiraju otkupljivači, karteli, hladnjačari… oni nama vedre i oblače i oni enormno zarađuju, a mi stalno radimo sa nekom pozitivnom nulom ili u minusu“, upozorava.

Prema njegovim rečima, Ministarstvo mora da se zauzme za poljoprivrednike.

„Dok oni ne stanu uz poljoprivrednika i ne donesu pravilnike i ne reše uređenje tržišta, mi ćemo samo propadati. I nema tih subvencija koje mogu da nadomeste to što ono što mi proizvodimo nema cenu“, kaže Filipović.