banner-image

Fiskalni savet: Poljoprivreda Srbije stagnira 15 godina, a država godišnje daje 1,4 milijarde evra

Poljoprivredna proizvodnja u Srbiji u poslednjih 10 do 15 godina praktično nije rasla, iako država za ovaj sektor godišnje izdvaja oko 1,4 milijarde evra. Problem nije u nedostatku novca, već u načinu na koji se on koristi, ocenio je Fiskalni savet i poručio da je Srbiji potrebna temeljna reforma agrarne politike.

U analizi „Poljoprivreda Srbije između stagnacije i reforme: Proizvodnja, cene i agrarna politika“, Fiskalni savet upozorava na ozbiljne strukturne slabosti domaće poljoprivrede.

Produktivnost srpske poljoprivrede nalazi se na približno trećini proseka Evropske unije, mlečnost po kravi je upola manja, dok su prinosi po hektaru za oko četvrtinu niži.

Devet od deset traktora starije od deset godina

Poseban problem predstavlja zastarela mehanizacija.

„Čak 90 odsto traktora i tri četvrtine kombajna starije je od deset godina. Međunarodna konkurentnost sektora postepeno slabi, na šta ukazuje osetno brži rast uvoza od izvoza, dok je proizvodnja znatno nestabilnija nego u većini evropskih zemalja, pre svega zbog nedovoljnog prilagođavanja sušama i drugim klimatskim rizicima“, naveo je Fiskalni savet.

Jedno od najvećih ograničenja budućeg razvoja moglo bi, međutim, da bude brzo smanjivanje radne snage. Između dva popisa poljoprivrede ukupan obim rada u sektoru smanjen je za više od 20 odsto, dok je gotovo polovina nosilaca poljoprivrednih gazdinstava starija od 65 godina.

Novca ima, ali se ne koristi na pravi način

Fiskalni savet ocenjuje da osnovni problem nije iznos državne podrške već način na koji se raspoloživi novac troši.

Kada se saberu subvencije, refakcije za gorivo i druga davanja, iz budžeta se za poljoprivredu godišnje izdvaja oko 1,4 milijarde evra. Zbog toga reforma, prema oceni Saveta, u načelu ne zahteva dodatno povećanje agrarnog budžeta.

Problem je struktura podrške.

„Međutim, struktura te podrške bitno se razlikuje od savremene agrarne prakse: za razliku od EU, u Srbiji su direktna plaćanja daleko više vezana za količinu proizvodnje, broj grla i utrošene inpute. S druge strane, u Srbiji su zapostavljene eko-šeme, redistributivna plaćanja za mala i srednja gazdinstva, kao i drugi mehanizmi za podsticaj ulaganja u modernizaciju, očuvanje zemljišta i voda“, navedeno je u analizi.

Propisi menjani 34 puta za samo tri godine

Fiskalni savet ocenjuje da država na ovaj način pretežno finansira održavanje postojećeg, neuspešnog agrarnog modela umesto njegove transformacije ka produktivnijoj, konkurentnijoj i otpornijoj poljoprivredi.

Dodatni problem predstavlja nestabilnost sistema. Samo od 2023. do 2025. godine propisi kojima se uređuje raspodela podsticaja menjani su čak 34 puta.

Takva nepredvidivost otežava dugoročno planiranje i obeshrabruje investicije, naročito u stočarstvu i višegodišnjim zasadima, gde je period povrata uloženog novca dug.

Hrana u Srbiji košta 96 odsto proseka EU

Posledice problema u poljoprivredi osećaju i potrošači. Hrana u Srbiji, prema analizi Fiskalnog saveta, danas košta oko 96 odsto proseka Evropske unije.

Visoke cene nisu posledica samo problema u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji, jer cenovni pritisci nastaju i u preradi, distribuciji i maloprodaji. Ipak, niska produktivnost domaće proizvodnje predstavlja deo problema.

„Posebno je indikativno to što su najviše cene baš u onim segmentima u kojima su i strukturni problemi domaće poljoprivrede najdublji, poput stočarstva“, upozorio je Fiskalni savet.

Reforma agrarne politike trajala bi šest do deset godina

Problemi domaće poljoprivrede uglavnom su strukturni i akumuliraju se decenijama, zbog čega Fiskalni savet smatra da više nema prostora za parcijalne korekcije i ad hok regulatorne intervencije.

Predlaže se postepena, ali temeljna reforma agrarne politike koja bi trajala između šest i deset godina i koja ne bi zahtevala povećanje ukupnog agrarnog budžeta, već drugačiju raspodelu postojećeg novca.

To bi podrazumevalo postepeno smanjivanje značaja proizvodno vezanih subvencija i kratkoročnih mera, uz veće oslanjanje na investicije, redistributivna plaćanja, upravljanje rizicima, kvalitet i bezbednost hrane i očuvanje prirodnih resursa.

U prvoj fazi prioritet bi bili stabilizacija pravila i vraćanje predvidivosti sistema, uz uvođenje redistributivnih plaćanja i pilot eko-šema.

U sledećoj fazi sve veći značaj trebalo bi da dobijaju mere za dobrobit životinja i očuvanje kvaliteta zemljišta i voda, dok bi proizvodno vezana plaćanja ostala u sektorima u kojima za njih postoji jasno ekonomsko opravdanje.

Krajnji cilj bio bi sistem približen savremenoj arhitekturi Zajedničke poljoprivredne politike EU, ali prilagođen specifičnostima srpske poljoprivrede.

Srbiji nedostaju registri, kontrole i stručni kadrovi

Za reformu nije dovoljno samo promeniti sistem subvencija. Fiskalni savet upozorava da država mora imati kapacitet da novi i složeniji sistem sprovede i kontroliše.

Srbija trenutno nema dovoljno razvijene elektronske registre, kontrolne mehanizme, laboratorijske i stručne kapacitete potrebne za takav model.

Zbog toga bi institucionalno jačanje trebalo da počne odmah, uspostavljanjem IACS/LPIS sistema – Integrisanog administrativnog i kontrolnog sistema i Sistema identifikacije zemljišnih parcela – unapređenjem registra gazdinstava, jačanjem inspekcija i specijalizovanih službi i obezbeđivanjem dovoljnog broja stručnih kadrova.

Više ulaganja u navodnjavanje, skladišta i atarske puteve

Reforma agrarne politike, prema Fiskalnom savetu, mora biti praćena i većim javnim ulaganjima u poljoprivrednu infrastrukturu.

Prioriteti bi trebalo da budu navodnjavanje i odvodnjavanje, zaštita od poplava i bujica, skladišni kapaciteti, kao i lokalna i atarska putna mreža.

Istovremeno, rast produktivnosti primarne proizvodnje mora pratiti bolje funkcionisanje kompletnog lanca snabdevanja hranom.

„Istovremeno, povećanje produktivnosti primarne proizvodnje mora biti praćeno boljim funkcionisanjem čitavog lanca snabdevanja hranom – većom transparentnošću cena i marži, jačanjem pregovaračke pozicije poljoprivrednika i razvojem zajedničke logističke infrastrukture“, preporučio je Fiskalni savet.

Izvor: Beta / Fiskalni savet