S diplomom u brazdu
Kada se udruže znanje, rad i iskustvo, uspeh ne može da izostane. To potvrđuje primer Milutina Popova, diplomiranog inženjera fitofarmacije iz sela Parta kod Vršca.
Ovaj mladi poljoprivrednik je oduvek znao da će ostati da živi i radi u svom selu, a fakultet je završio kako bi se agrarom bavio na najsavremeniji način. Njegov primer interesantan je iz dva razloga. Prvo što je ostao u sredini koju mladi pošto-poto žele da napuste, a drugo što je uhlebljenje za stečeno visoko obrazovanje pronašao u svom domaćinstvu. Primer redak za Srbiju, ali ne i za Evropu, gde je logično da visokoobrazovani kadrovi stečeno obrazovanje koriste za unapređenje poslovanja na sopstvenom gazdinstvu.
U slučaju poljoprivrednika iz Parte ovo se pokazalo kao dobar potez, jer se na njegovom gazdinstvu ostvaruju visoki i stabilni prinosi, kao i dobar kvalitet gajenih useva. Ujedno je jedno od odabranih imanja s kojima sarađuje vršačka poljoprivredna stručna služba.
-Odlučili smo se prvenstveno za ratarsku proizvodnju, pre svega za kukuruz, ali i suncokret i pšenicu. Ove useve gajimo na oko 94 hektara, od kojih je naših 76, a ostalo uzimamo u zakup, objašnjava Popov. Ratarstvom se, kaže, bave zato što taj posao domaćinstvo, koje čine Milutinovi roditelji, baba i deda, može da uradi samo, bez angažovanja dodatne radne snage. Takođe, poseduju svu potrebnu mehanizaciju. Milutin kaže i da je u ovom poslu važno da se sve obavi na vreme i pravilno, kao i da se ne treba po svaku cenu držati propisanih rokova nego osluškivati prirodu i na osnovu toga raditi.
Tako, na primer, iako za neke hibride kukuruza postoji preporuka da se setva obavi na rastojanju od 18,5,19 centimetara u redu, on ipak seje na razmak od 22,5 centimetara, jer smatra da bi u slučaju suše,koja na ovom podneblju nije neuobičejena, to bilo pogubno za usev. Praktikuje i da setvu obavi nešto ranije u odnosu na preporuke, jer se pokazalo da se u tom slučaju biljke bolje ukorene i lakše podnesu visoke letnje temperature. Priznaje i da ima sreću što su njegove njive kvalitetne i idealne za uzgoj biljaka, s obzirom na to da je zemljište u Banatu uglavnom slabije plodnosti.
Kukuruz je glavni proizvod ovog gazdinstva i u proseku godišnje zauzme 60 hektara. Suncokret seju na oko 25 hektara, a pšenicu na oko osam. Suncokret i pšenica takođe ostvaruju dobre prinose, ali i omogućavaju, barem delimično, poštovanje plodoreda. Uprkos tome, na delu površina kukuruz se gaji dve godine uzastopno na istoj parceli.
Popov kaže da se sporadično javlja problem crvenila i kukuruzne zlatice u ovom usevu o čemu vode računa kako bi se izbegle posledice po prinos i kvalitet zrna.
Prošle godine je na ovom imanju izgrađeno i višenamensko podno skladište u kojem će da se smesti polovina godišnjeg roda kukuruza. Na izgradnju ovog objekta porodica Popov se odlučila kako bi izbegla prodaju u vreme kada je zrno najjeftinije i sačuvala rod do povoljnije prilike za prodaju. Deo roda čuvaju i u čardaku. Najveći deo kukuruza beru u zrnu, ali deo i u klipu, i to prvenstveno zbog oklaska koji koriste za ogrev.
U okviru imanja instaliran je kotao koji kao gorivo koristi isključivo žetvene ostatke s njiva, pa nema potrebe za kupovinom energenata za grejanje velike porodične kuće.
Popov napominje i da je imao nameru da napusti suvo ratarenje i iskopa bunar iz kojeg bi zalivao njive, ali je odustao, jer se plaši degradacije zemljišta.
-Nemamo svoj stajnjak, pa mislim da bi navodnjavanje dovelo do kvarenja strukure njiva. Razmišljali smo i o tome da počnemo s tovom junadi čime bi obezbedili dodatni prihod, ali i stajnjak za oranice, međutim odustali smo zbog nesigurnog otkupa mesa, objašnjava Popov.
Ovaj mladi poljoprivrednik smatra i da je za uspeh u poslu važno stalno pratiti novosti i uvoditi ih u proizvodnju. Eksperimentisao je s različitim selekcijama semena dok nije našao ona koja najbolje odgovaraju njegovim njivama. Slično je bilo i sa herbicidima i đubrivima. Napominje i da je imao sreću što njegova porodica ima toliko oraničnih površina, jer je to jedini način da se od ratarstva može živeti. Smatra da oni s posedima od oko 10 hektara moraju da se posvete nekoj intenzivnijoj proizvodnji ako žele da obezbede egzistenciju. Njegova porodica se trudi i da svoje površine postepeno uvećava, ali isključivo kupovinom njiva dobrog kvaliteta koje se naslanjaju na njihove njive.
Na kraju Milutin kaže da je za uspeh u poslu najvažnija sloga i da bitne odluke o poslovanju donosi jedan član porodice. U ovom slučaju stariji su svoje poverenje poklonili njemu i, po svemu sudeći, dobro su uradili. Nada se i da će svoje znanje i imanje imati kome da ostavi u nasleđe jer će se, kako kaže, ako sve bude išlo po planu, na jesen oženiti.
A. Milić