banner-image

Izbor sortimenta i kvalitetna zaštita najvažniji u proizvodnji paprike

U uslovima intenzivne proizvodnje paprike, kod nas se od polovine osamdesetih godina prošlog veka redovno javlja bakteriozna pegavost (prouzrokovač Xanthomonas campestris pv. vesicatoria), koja je i u svetu poznata kao jedna od ekonomski najštetnijih bolesti paprike. Na našim njivima pa i u rasadu, u ranije se javljala bakterija P. syringae pv. syringae, takođe prouzrokovač bakteriozne pegavosti, i to uglavnom na sorti paprike Šorokšari tipa babure i paradajz paprike.

Bakteriozna pegavost (X. c. pv. vesicatoria) već više od 20 godina kod nas predstavlja velik problem na paprici (iz direktne setve ili rasada). U godinama povoljnim za ovog patogena, a to je kišovit i topao jun (posebno druga polovina) i obilnije kiše tokom jula, dolazi do pojave bolesti, a upravo takvi uslovi su bili 2016. Širenju ove bakterije značajno doprinosi i navodnjavanje, posebno orošavanje rasprskivačima. Tokom jula i početkom avgusta ove godine, pri obilasku većeg broja lokaliteta u Vojvodini (Gospođinci, Kovilj, Ruski Krstur, Đurđevo, Žabalj i Titel), na oko desetak sorti paprike u tipu babure ili kapije (Slonovo uvo, Kurtovska kapija, Dukat, Amfora, Boni, Somborka, Atina, Anita, Šorokšari, Kalifornijsko čudo), konstatovano je prisustvo bakteriozne pegavosti u dosta visokom intenzitetu i pored sprovođenja određene hemijske zaštite.

Osim što je sortiment paprike relativno osetljiv na patogen X. c. pv. vesicatoria, u našim uslovima proizvodnje se očigledno nedovoljna pažnja posvećuje i merama zaštite. Postoji dosta nepravilnosti u primeni bakarnih preparata. Wihova primena mora biti preventivna i treba ih koristiti u preporučenoj količini, obezbediti dobar kvalitet aplikacije i ukoliko je u međuvremenu bilo kišenja, tretman treba ponoviti posle pet do sedam dana.

Od mera za zaštitu paprike preporučuje se korišćenje zdravog i deklarisanog semena ili sadnog materijala (rasada); zatim duži plodored (dve-tri godine); preventivna i pravilna primena raznih bakarnih preparata (preporučuje se i primena u kombinaciji s nekim od ditiokarbamata/ mankozeb); izbegavanje rasprskivača za navodnjavanje; primena novijih, alternativnih mera zaštite: korišćenje aktivatora sistemične otpornosti i bioloških agensa (bakteriofagi, Bacillus subtilis) i korišćenje otpornog sortimenta.

Na problematici otpornosti prema X. c. pv. vesicatoria u svetu se dosta radilo, a poslednjih godina je započet rad i kod nas. Oplemenjivački rad otežava činjenica što ova bakterija ima veći broj rasa (11), a i kod nas su utvrđene četiri.

Na našem tržištu je od pre nekoliko godina prisutan hibrid Bihar F1 (u tipu paradajz paprike), koji nosi genetsku otpornost prema X. c. pv. vesicatoria, što je tokom ovih godina u proizvodnim uslovima i ispoljio.

Dr Jelica Balaž, Poljoprivrednik

IMA LEKA

Jedan pozitivan primer zabeležen je u Lovćencu, gde je gajen hibrid Mitos F1 (u tipu kapije). Na ovoj paprici (polovinom avgusta) gotovo da se nisu mogli uočiti simptomi bakteriozne pegavosti. Naime, ovde je proizvodnja paprike bila iz rasada, a od početka juna obavljena su dva do tri tretmana standardnim bakarnim preparatima kao i još nekoliko tokom jula, primenom preparata (đubriva) Talocuper, koji deluje kao lokal-sistemik (sadrži bakar vezan za organska jedinjenja, a prvenstveno ima ulogu u ishrani povrća, ali i određenu zaštitnu ulogu od nekih patogena, pa i bakterija. Usev je navodnjavan sistemom „kap po kap“, uz redovnu i pravilnu prihranu, kao i primenu drugih pesticida.