banner-image

Ratari ne hrle da prodaju državi pšenicu po 18 dinara – rezervisano samo 8.000 tona

Interesovanja ratara za prodaju pšenice ovogodišnjeg roda državi po 18 dinara gotovo da i nema. Kako smo nezvanično čuli u Republičkoj direkciji robnih rezervi, rezervisano je svega oko 8.000 tona, mada je država planirala da otkupi 32.600 tona hlebnog zrna, kako bi podstakla tržište, doprinela povećanju cene i smanjenju nezadovoljstva poljoprivrednika.

Razlog za tako malo interesovanje ratara za ovu transakciju s državom je to što i mlinari, barem oni u Sremu,  sada svakako plaćaju 18 dinara po kilogramu, sa PDV-om.

U takvim okolnostima poljoprivrednicima se ne isplati da organizuju prodaju za Robne rezerve jer to iziskuje dodatne troškove i papirologiju te se uglavnom ne odlučuju za aranžman s državom.

Podsetimo, krajem juna Vlada Srbije donela je odluku o interventnom otkupu pšenice. Rečeno je da merkantilna pšenica koju će kupiti Direkcija mora biti domaćeg porekla, u rasutom stanju i mora u svemu da odgovara propisanom kvalitetu, to jest imati najmanju hektolitarsku masu 76 kg/hl, vlagu najviše 13 odsto i ukupne primese dva odsto. Bilo je predviđeno da minimalna količina merkantilne pšenice koja se kupuje od porodičnog gazdinstva bude 10 tona, a najveća 100 tona. Kada je od zadrugama reč minimalna količina je 20 tona, a maksimalna 150 tona. Međutim, ovog puta je izostala trka u ovoj vrsti trgovanja, kakva je obično bivala kada je država intervenisala.

Kada je o prinosima, odnosno ukupnom rodu reč – podaci trgovaca i ratara ni tu se ne slažu. U udruženju “Žita Srbije” kažu da je prinos 15 odsto manji od lanjskog, a poljoprivrednici tvrde da je pad još izraženiji.

Prosečan prinos pšenice bio je prošle godine oko pet tona po hektaru, a ove se ne očekuje veći od 4,5 tone, kažu u “Žitima Srbije”. Ratari pak kažu da ima dosta njiva, naročito banatskih, na kojima je pšenica doživela debakl i da ukupan rod neće preći 1,5 milion tona.  

Nije isključen ni uvoz hlebnog žita, može se čuti u “žitarskim krugovima”, a kao moguće tržište na kojem bismo kupovali pšenicu pominje se rusko mada i je u toj zemlji rod slabiji od lanjskog.

S. G.