banner-image

Veće šanse za opstanak imao je Robinzon Kruso nego mladi na selu

Država obećava da će svesrdno pomoći poljoprivrednicima, stanovnicima sela u Srbiji, da izgrade nove ili obnove postojeće zadruge jer je to, procenila je, jedini put ka spasavanju ruralnih područja, njihovom ekonomskom oživljavanju i ostanku mladih na svojim imanjima. Ministar bez portfelja najavljuje priličnu investiciju u te svrhe – u naredne tri godine u 500 velikih sela u Srbiji biće formirano 500 zadruga, a u ceo projekat biće uloženo 25 miliona evra.

Ako tih 25 miliona zaista pomogne u rešavanju ovog ozbiljnog, višedecenijskog problema ne samo sela i njegovih stanovnika, već cele države, onda iz republičke kase za zadruge treba dati i mnogo više, ali ako se ispostavi da su te pare došle kao pokoja kap kiše na ispucalu i osušenu zemlju, onda je reč o bahatom i neozbiljnom trošenju budžeta i krajnjem nerazumevanju problema.

Kako se u poslednje vreme moglo čuti od nadležnih, odnosno od ministra Krkobabića, razmišlja se i o ideji da se mladima na selu besplatno da državno poljoprivredno zemljište na korišćenje – do 20 hektara.

Pomenimo, država je već počela da realizuje meru pomoći mladim poljoprivrednicima – startap kredite za pokretanje i proširivanje biznisa od najviše 10.000 evra, a od toga će 75 odsto za njih biti besplatno. Uslov je, podsetimo, da ti poljoprivrednici imaju najviše 40 godina i da plaćaju doprinose za penzijsko osiguranje. Međutim, s obzirom na ukupan budžet Republike za tu vrstu pomoći, tek 150 do 200 mladih će je dobiti.

Da li su ti poslednji potezi nadležnih dobro osmišljeni i da li mogu dati značajnije rezultate?

Agroekonomski analitičar Vojislav Stanković kaže za Agrosmart da nije dovoljno samo osnovati zadruge i pozivati mlade da ostanu na selu pa čak ni davati im besplatno obradivo zemljište kada u mnogim mestima nema ni infrastrukture, pa ni osnovnih uslova za život.

-Nažalost, ne postoje uslovi da se formiraju zadruge u selima, a posebno ne treba mladima u seoskim sredinama, posebno na jugu Srbije, poklanjati besplatno obradivo zemljište jer su šanse u postojećim uslovima da oni tu opstanu ravne nuli. Robinzon Kruso je na pustom ostrvu imao veće šanse za opstanak nego što danas u vremenu civilizacije imaju mladi početnici u Srbiji. Sela su bez osnovnih uslova za iole pristojan život. Bez zdravstvene nege, škola i prateće infrastrukture, savremenih regionalnih puteva, često bez električne energije, vode za humanu uptrebu, IT tehnologije, neophodnih servisnih usluga, a što je najvažnije i bez prateće industrije koju bi mladi snabdevali proizvedenom sirovinom – ukazuje Vojislav Stanković.

Ovaj stručnjak predlaže da se na prostoru Srbije, u većim gradovima regiona, podignu zadruge koje bi servisirale najbližu prostorno seosku sredinu, a u perspektivi bi takve zadruge predstavljali embrione za savremenu agroindustrijsku reintegraciju.

Međutim, podvlači da brži razvoj zadrugarstva razvojem i unapređenjem poljoprivredne proizvodnje i prerade u zadružnim organizacijama, zahteva donošenje adekvatnih mera poljoprivredne politike.

Jedna od njih je da se, polazeći od značaja finansiranja tekuće proizvodnje i investicija u poljoprivred, u Republici dugoročno reši sistem finansiranja poljoprivrede u skladu sa specifičnostima ove delatnosti. Od posebne je važnosti obezbediti stalne i realne izvore sredstava za finansiranje tekuće poljoprivredne proizvodnje, kao i neophodna investiciona ulaganja u poljoprivrednu mehanizaciju i opremu za prerađivačke pogone, osnovno stado i dugogodišnje zasade i navodnjavanje, ukazuje ovaj stručnjak.

-Merama poljoprivredne politike trebalo bi da se obezbedi da državni podsticaji budu usmeravani preko zadruga i za sva registrovana  porodična gazdinstva koja ugovaraju proizvodnju i nabavku inputa preko zadruga. Preko nacionalne službe za zapošljavanje treba obezbediti sufinansiranje dela  plata za sva lica zaposlana u zadrugama na poslovima sa posebnom odgovornošću, ili ceo iznos godišnjih plata prilikom prvog zapošljavanja – kaže Stanković.

Rešenje u poreskim olakšicama

Izmenama i dopunama Zakona o carinama treba omogućiti oslobađanje i plaćanje od carinskih dažbina na uvoz poljoprivredne mehanizacije i opreme,  semena, sadnog materijala i priplodne stoke (koje se ne proizvode u zemlji) za potrebe zadrugara i zadruga, naglašava naš sagovornik.

Dodaje da poreskom politikom treba stimulisati razvoj zadrugarstva i poljoprivredne proizvodnje u brdsko-planinskim regionima. Takođe, pored postojećih poreskih olakšica, treba osloboditi zadruge poreza na dobit, ukoliko ga ulažu u svoj razvoj, a potrebno je poreskim olakšicama stimulisati promene proizvodne strukture u skladu sa ekološkim, tržišnim i ekonomskim kriterijumima, ukazuje Stanković.

-Merama poreske politike potrebno je osloboditi zadruge plaćanja PDV,  za sve preuzete proizvode od zemljoradnika na čuvanje, skladištenje ili preradu,  do prodaje kupcu, čime bi se eliminisala siva ekonomija koja je danas dominantan oblik trgovine na selu. Zadruge i njihovi savezi treba da budu oslobođeni plaćanja takse, prilikom osnivanja, kao i ugovora o osnivanju, a potrebno je ispitati mogućnosti oslobađanja takse pri registrovanju pogonskih mašina i opreme, koja se koristi u primarnoj proizvodnji i preradi – naglašava on.

Menjati zakon o nasleđivanju

Neophodno je, ukazuje, izmeniti i dopuniti Zakon o nasleđivanju ili doneti Zakon o nasleđivanju poljoprivrednog zemljišta i porodičnih gazdinstava.

-Osnovno načelo izmena i dopuna važećeg Zakona o nasleđivanju ili predloženog posebnog zakona je da poljoprivredno gazdinstvo, po pravilu, može naslediti samo jedan naslednik, jedno lice. Ako nijedan od naslednika ne bi ispunjavao propise ovim Zakonom, nasleđivanje bi se odložilo sve dok se ne nađe lice koje bi preuzelo to zemljište. Vlasnika  neobrađenog poljoprivrednog zemljište potrebno je je oporezovati nekoliko puta više u odnosu na postojeću poresku tarifu – kaže Stanković.

S. G.