banner-image

Mortalitet krmača i faktori koji na njega utiču

U poslednje vreme veoma je povećan mortalitet krmača, prvenstveno na velikim farmama.

Postavlja se pitanje šta su uzroci ove pojave i šta treba preduzeti da se mortalitet krmača smanji i da se poveća njihova dugovečnost.

 

1. Bitan faktor je svakako rasa. Imaju li krmače potrebne rasne karakteristike?

U poslednjih 20 godina komercijalne krmače su dramatično povećale broj prasadi koje oprase u toku godine. Industrija zahteva od krmača da zaluče 35 prasadi godišnje a za tako nešto neophodna je genetski podobna, fizički fomirana nazimica sa razvijenim kako unutrašnjim tako i spoljašnjim reproduktivnim organima.

2.  Šepavost tj. “lameness”?

je jedan od glavnih razloga za isključenje ili uginuće krmače. Od ključne važnosti je razvijen lokomotorni sistem nazimice i jake i stabilne nog i papci. To se postiže adekvatnom tehnologijom hranjenja, sastavom hrane, omogućavanjem kretanja itd.

 

 

 

 

 

 

 

Šepavost

 

1. Da li su kriterijumi selekcije nazimica adekvatni?

Selekcijski kriterijumi nazimica određuju kakva će biti buduća krmača i kakve su njene predispozicije u proizvodnji. Birati samo najbolja grla bez kompromisa.

2. Da li su nivoi aminokiselina u hrani dovoljni.

Iako mnoga istraživanja pokazuju da su količine od 1,05% lizina za komercijalne krmače sasvim dovoljne, većina nutricionista pravi smeše sa 1,2% i više lizina u hrani.

Takođe, nivoi neesencijalnih aminokiselina u hrani su bitni jer su kolagen i ligamenti primarno napravljeni od njih. Nutricionisti smanjuju nivoe proteina povećavajući pritom učešće kristalnih aminoksielina. Kako to utiče na dugovečnost krmača i smanjenje “šepavosti”.

3. Da li su nivoi masnih kiselina u hrani adekvatni?

Dokazano je da masne kiseline u hrani ne samo da pomažu krmačama već pozitivno utiču i na njihovu prasad u smislu većeg preživljavanja i boljih performansi.

4. Da li su nivoi Ca i P adekvatno izbalansirani u hrani za krmače?

Skelet se sastoji 60 – 70% od minerala mahom od Ca i P. Kalcijum ima važnu ulogu pre svega u procesima zgrušavanja krvi, normalno funkcionisanje mišića i nervnog sistema, regulisanja acidobaznog statusa krvi, deobe ćelija i sekrecije hormona. Ali svaki disbalans u organizmu može dovesti do niza nedostataka. Nedostatak dovodi do slabljenja nogu, šepavosti i čak i lomova ekstremiteta. Pored ovoga nedostatak kalcijuma može dovesti i do izazivanja grčeva, pa i tetanije. Prevelika doza kalcijuma u hrani dovodi do smanjene konzumacije hrane, što se odražava na količinu izlučenog mleka za vreme laktacije kod svinja. Zato je važno pravilno izabrati hraniva za pripremanje obroka.

Fosfor je vezan za metabolizam kalcijuma, tako da nivo fosfora u obroku svinja utiče na njihove potrebe za kalcijumom. Optimalan odnos Ca:P u obroku svinja je između 1:1 i 2:1. Kada je odnos manji od 1:1, čak i u slučaju da je nivo kalcijuma u obroku blizu adekvatnog, može doći do pojave simptoma deficita u kalcijumu. Apsorpcija kalcijuma iz crevnog trakta je povoljna u prisustvu vitamina D. Debalans Ca:P (odnos manji od 1:2) dovodi do prekomerne reasorpcije kostiju.

Deficit fosfora u hrani mladih svinja dovodi do pojave klasičnog rahitisa. Biljni izvori fosfora se loše koriste u organizmu svinja. Zbog toga, kada je ukupan fosfor obezbeđen sa zrnima žitarica i određenom količinom proteinskog hraniva, deficit u fosforu se može pojaviti ukoliko nije dodat neki od izvora fosfora visoke biodostupnosti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1. Da li su nivoi vitamina D u hrani adekvatni?

Vitamin D učestvuje u regulisanju apsorpcije i metabolizmu prvenstveno Ca i P ali i Mg, Zn, Fe, Co, a utiče i na proces mineralizacije kostiju. Deficit kod mladih životinja izaziva poremećaj resorpcije Ca i P i smanjeno okoštavanje, a kod odraslih mobilizaciju i smanjenje nivoa Ca i P u kostima. Kod mladih deficit vitamina D dovodi do rahitisa a kod odraslih do osteomalacije. DSM – ova istraživanja pokazuju da specifični metaboliti vitamina D – Hi D u mnogo manjim koncentracijama deluju efikasnije i mnogo brže stižu do ciljanih mesta u organizmu. Veliki broj eksperimenata pokazuje da upotreba Hi D utiče ne smanjenje broja mrtvorođene prasadi i povećava nivo Calcijuma u serumu.

2. Važnost kolagena i elastina?

Kolagen je bitan u strukturi ligamenata uterusa a elastin je odgovoran za rastegljivost tih ligamenata a samim tim i za veličinu plodova.

Nisu bitni samo u ligamentima uterusa već i u ligamentima svih zglobova u organizmu. Potrebno je detaljno ispitati dali nedostaci kolagena i elastina utiču na pojavu šepavosti i prolapsusa uterusa kojih je sve više u poslednjih 20 godina. To nas navodi na pitanje dali su ova dva naoko nepovezana problema itekako povezana i dali postoji potreba za promenama u ishrani u vezi sa tim.

3. Mikotoksini i njihova uloga?

Zearalenon je primarni mikotoksin kada je u pitanju reprodukcija. Iako u većini slučajeva analiza pokazuje da nema mikotoksina ili su oni na niskom nivou (ispod referentnih vrednosti), uočljive su promene koje se inače pripisuju zearalenonu.

Čak i nivoi od 75ppb zearalenona mogu da izozovu ozbiljne reproduktivne probleme.

Takođe, retko se uzima u obzir i uticaj vezivača mikotoksina koje se dodaju u hranu i njihovo vezivanje esencijalnih elemenata u hrani (vitamina, aminokiselina i sl.)koje može biti značajno. Taj efekat takođe mora biti uzet u obzir pri formulaciji smeša.

Poslednja istraživanja pokazuju da vitamin C može ublažiti oštećenja prouzrokovana zearalenonom.