banner-image

Dan polja šećerne repe: Repa i dalje atraktivna kultura

Kako je rečeno, i pored toga što su u aprilu mesecu ove godine bile visoke temperature i suše, a zabaležen je i jak napada kukuruzne i repine pipe, što je dovelo do 10-15 odsto manjih sklopova repe, padavine u maju su povoljno uticale na useve, te se i ove godine može očekivati prosečni prinos.

Bilo je reči i o svetskim i evropskim trendovima u sferi proizvodnje ove kulture. Organizatori su objasnili da je ukidanje proizvodnih kvota u prethodnoj godini dovelo do povećanja proizvodnje za oko 20 odsto u zemljama Evropske unije. S druge strane, povoljne klimatske prilike uticale su na rekordnu proizvodnju u prekomorskim zemljama, kao što su Indija i Tajland, pa su ukupne svetske zalihe šećera povećane

Prema rečima direktora kompanije Sunoko Ljubiše Radenkovića, u tako složenim tržišnim uslovima veoma je važno povećati efikasnost u svim segmentima proizvodnje šećera i smanjiti sve troškove, kako bi se sačuvala konkurentnost, a time i održivost poslovanja ovog važnog privrednog sektora.
 
„Ubuduće se za profitabilnost proizvodnje šećerne repe moramo izboriti ostvarenjem boljih prinosa šećera po hektaru i optimizacijom troškova u toj proizvodnji. Neophodan preuslov za to je primena najnovih saznanja i iskustava kao i poštovanje principa dobre poljoprivredne prakse“, rekao je Radenković.

On je dodao da je poštovanje osnovnih agronomskih načela, a pre svega plodoreda, od presudnog značaja za opstanak poljoprivrede kao grane, a posebno proizvodnje šećerne repe.

„Već dugo apelujemo na hitnu neophodnost promene politike zakupa državnog zemljišta na dugoročan model, što bi svakako moglo doprineti proširenju plodoreda, a samim tim bi olakšalo planiranje ukupne ratarske proizvodnje i zaštitu useva. Često se zbog kasnog ulaska u posed dešava da se nablagovremeno i neadekvatno vrši obrada zemljišta i đubrenje, što značajno utiče na manje prinose i slabije opšte stanje šećerne repe. Zemljište kao osnovni i najvredniji prirodni resurs za pojoprivrednu proizvodnju postaje ograničavajući faktor rasta prinosa i razvoja ratarske proizvodnje u Srbiji, pre svega zbog njegovog nedomaćinskog korišćenja od strane velikog broja poljoprivrednika“, rekao je Radenković.

Ukazano je i na to da se sve češće dogadja „prekomerno sabijanje zemljišta“, kao i „gubljenje organske materije“, zbog izostanka brige o strukturi zemljišta ili gajenja međuuseva koji bi mogli da se koriste kao zelenišno đubrivo, odnosno kao organska zamena za stajnjak koga je sve manje usled smanjenja stočnog fonda. 

Najbolji proizvođači šećerne repe u Srbiji ostvaruju prinose šećera i do 12 tona po hektaru, ali je prosek ipak oko devet tona, što je, prema navodima sa manifestacije, „i dalje relativno nizak nivo u odnosu na zapadnoevropske proizvođače“. Zaključak je da postoji ogroman potencijal za unapređenje ove proizvodnje.

Kompanija Sunoko organizuje ovakve skupove kao jedan od načina da najnovija saznanja i tehnologije u proizvodnji šećerne repe pronađu put do njihove praktične primene u Srbiji.

(Agrosmart)