banner-image

Bostandžije iz Idvora brendiraju lubenice i bore se za tržište

Bostan je za tridesetak poljoprivrednih gazdinstava u južnobanatskom selu Idvoru, rodnom mestu čuvenog naučnika Mihajla Pupina veliki oslonac jer ga uzgajaju na oko stotinu hektara. Bostan povrtara iz Idvora veroma je tražen, zbog kvaliteta i sve više postaju brend, koji se već deceniju afirmiše na “Banatskoj bostanijadi”, koju priređuje Udruženje poljoprivrednika “Povrtar”. Za prestiž u Banatu, u Idvoru se svakog leta, u jeku sezone biraju najslađe i najteže lubenice i dinje, a deca uživaju takmičeći se u kotrljanju lubenica.

Proizvođači bostana iz Idvora, prodavci i preprodavci koji ga krčme na malo u prodavnicama, pijačnim tezgama i drugim zgodnim mesto, sve češće mušterije privlače i natpisima da se nude “idvorske lubenice”. Nije daleko od oživotvorenja ideje da “idvorske lubenice” postanu brend Idvora, što smatra i načelnik Odeljenja za privredu i lokalni ekonomski razvoj opštine Kovačica Danijel Magdu.

– Povrtari iz Idvora uspeli  su da se organizuju, da se od idvorske lubenice pravi brend, a to ne može preko noći! Idvorska lubenica ima određene karakteristike i poljoprivrednici iz ovog mesta su to shvatili na vreme, tako da su počeli da prave proizvod prepoznatljiv na tržištu, pa se u većim gradovima već mogu videti natpisi koji predočavaju da su u pitanju lubenice iz Idvora. Znamo da postoji futoški kupus, ali sada već postoji i idvorska lubenica, pa opština Kovačica podržava “Banatsku bostanijadu” zbog kulturno zabavnih osobenosti manifestacija, ali prvenstveno iz ekonomskih motive – kaže Magdu.

Kada se na gomili lubenica u Pančevu, Zrenjaninu, Beogradu, Kovačici, Uzdinu i nekom drugom mestu na običnom kartonu naznači na je iz Idvora, to je najbolja preporuka za mušterije da će se dobro osladiti, jer je već dokazano da su veoma slasne i po mnogo čemu nadmašuju konkurenciju. Lubenice i dinje svi hvale ako su slatke, pa kada se još degustriraju rashlađene, prave su letnje poslastice.

 

Živan Zakić

 A, ko proizvodi najslađe lubenice i dinje, pa i to čiji su proizvodi najkrupniji i to pokažu precizna merenja, ovekovečeno je i na ovogodišnjoj “Banatskoj bostanijadi”.

Najslađim su se ove sezone pokazale lubenice Živana Borčića sa 12 prosenata slasti, dok su najslađe dinje bile iz produkcije Živana Zakića, sorta “favorit” je pokazala 11,6 posto šećera!

Kada je o slasti bostana reč, razlikuje se od sezone do sezone, pa su tako na nekoj od ranijih bostanijada dinje sorte “ananas” bostandžijske porodice Popov iz Ostojićeva imale 15,5 posto šećera, a lubenice idvorske porodice Lukin imale su 14,75 procenata slasti. Bostandžije objašnjavaju da sve zavisi kako se sistemom “kap po kap” zalivaju i prihranjuju, ali i da li je leto kišovito ili pritisne suša pa doda više slasti.

Žarko Patuška

Šampionski pehari se u Idvoru dodeljuju za najteže plodove bostana. Najtežu lubenicu od 17 kila i 190 grama imao je Žarko Patuška, a za drugo mesto priznanje je pripalo Živanu Zakiću sa plodom koji je težio 16,6 kilograma. Najtežu dinju od 3,9 kilograma imao je Miroslav Lakičin. Prva nagrada za najlepši štand pripala je Andrijani Borčić.

Živanu Zakiću na ovogodišnjoj bostanijadi rodila su čak četiri pehara na hektaru pod kojim uzgaja bostan. Osvojio je pehar za najslađu dinju, a drugoplasirani je bio sa slasti i težini lubenice, kao i za lepotu izlagačkog štanda, međutim, veli da mu je sticajem okolnosti izmakao pobednički pehar za najtežu lubenicu.

– Odabrao sam tri najkrupnije lubenice da izmerim koja je najteža, kad naiđe poznanik iz Farkaždina i od tih odabere i kupi jednu koja je težila 17 kila i 800 grama, pa je za predaju uzorka ostala nešto lakša. Sa dosadašnjih deset Bostanijada imam devet pehara, a ova sezona bila je najplodnija, četiri pehara po hektaru! Već godinama lubenice imam na jednom hektaru i nešto dinja i uverio sam se da je posao sa bostanom isplativ – smatra Zakić.

Mada za bostandžije sezona nije bila najpovoljnija, kada su u pitanju vremenske prilike, Zakić veli da je prilično dobra, ali da je štete bilo zbog toga što su lubenice naglo sazrele, pa mu je na njivi propalo pet tona jer nije stigao da ih iznese na tržište, a u to vreme je i cena na veliko bila niska, ali se sada oporavila.

– Nije lako u proizvodnji bostana, muka je proizvoditi, a još veća muka ga prodati. Ipak, bilo je i novaca, ali i borbe za tržište, gde je ponuda velika. Samo iz atara Idvora sa stotinak hektara, kada znamo da u proseku rodi oko pet vagona po hektaru, ove sezone isporučićemo 500 vagona lubenica – predočava Živan Zakić, i dodaje da je ove sezone lubenice koje su prvo dospele prodavao za 40 dinara, sada na malo idu za 20, ali da se kod prodaje na veliko cena popravila, te da će iz druge berbe lubenica imati još za par pijaca, a da ovih dana pristižu iz direktne setve, tako da će sezona još potrajati.

Žarko Patuška je u proizvodnji bostana već tri decenije, uzgaja ga na tri hektara, a veli da je ove szeone imao i krupnijih od najteže na Bostanijadi, međutim, ranije su dospele i nije ih bilo moguće sačuvati za takmičenje a da ne iskopne, odnosno budu prezrele.

–  Treba u proizvodnji voditi o svemu računa, odabrati dobre sorte, kaleme i podloge, navodnjavati i prihranjivati usev koliko je potrebno. Ko se bavi proizvodnjom lubenica dobro zna da je tu potrebno i dosta fizičkog rada, a da li će se mukotrpan trud isplatiti, zavisi od tržišta. U odnosu na cenu po kojoj su se lubenice prodavala na veliko za osam do 10 dinara, sada je cena dosta realna jer se za kilogram dobija 17 do 18 dinara, a na pijacama i u maloprodaji je 30 dinara. Iz iskustva znam da je cena dobra, kada kilogram lubenice u ovo vreme staje kao kilogram pšenice ili kukuruza. Nama bostandžijama je najteže kada cena lubenica padne ispod 10 dinara, tada nam dođe da vrištimo. Lubenice uglavnom prodajem na veliko, ali vredi izaći i na pijace. Bitno je da održavamo Bostanijada u Idvoru, da se nešto događa i narod okuplja i druži, jer korisno je za sve. Naš slavni zemljak Mihajlo Pupin, koji je bio veliki patriota i ponosio se zavičajem, zaslužio je da se u Idvoru nešto dešava i selo živi, a sigurno bi bio ponosan što lubenice iz njegovog rodnog mesta postaju brend – naglašava Žarko Patuška.

Irena Nađ