banner-image

Kako je država uspela da ostavi poljoprivrednike bez njiva

Sudeći po informacijama iz opština koje su do sada odredile početne cene zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta, u narednim mesecima očekuju se skupe licitacije. Pošto su državne njive u startu paprenije nego lane, mogao bi se, uprkos nižim cenama paorske robe, ponoviti scenario u kojem hektari u arendi dostižu neopravdano i nerealno visoke iznose.

Međutim, veći je problem u tome što gotovo da nema opštine u Vojvodini u kojoj nije jagma za državnim oranicama i u kojoj dobar deo poljoprivrednika ne ostaje bez njih. Iako je ministar Branislav Nedimović pre nekoliko meseci najavio da će problem davanja stočarima zemlje u zakup po uslovnom grlu na uštrb ratara biti rešen, i to izmenama zakona, od toga ništa nije bilo.

Država je ponovo raspisala javni poziv za davanje poljoprivrednog zemljišta u dugoročni zakup investitorima na 30 godina, pa će i oni imati pravo prvenstva i priliku da jeftinije od poljoprivrednika dobiju čak trećinu državnih oranica u opštinama.

Osim toga, državne njive se izdaju po čudnim aršinima pa se dešava da ih se lako dočepaju problematični zakupci sa kriminalnom pozadinom, kakav je slučaj u Gakovu. U tom mestu ratari su u potpunosti ostali bez zemljišta jer je gotovo svo dato stočarima, među kojima je i farma Gakovo na kojoj je zimus nađena laboratorija marihuane.

Sve su to razlozi zbog kojih je državnih oranica za zakup svake godine manje, što ukazuje na mogućnost da će one koje ostanu paorima na raspolaganju biti sve skuplje.

Evo primera Pančeva – početkom septembra Komisija za sprovođenje postupka javnog nadmetanja za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta odredila je da njive, voćnjaci i vinogradi prve klase imaju početnu cenu zakupa od 348 evra po hektaru.

Vrt prve klase je 278 evra, a livada prve klase imaće početnu cenu zakupa od 104 evra po hektaru. Početna cena zakupa hektara pašnjaka prve klase biće 69 evra, a močvare – 17 evra po hektaru.

Prosečna ostvarena cena zakupa državnog hektara poljoprivrednog zemljišta na teritoriji grada Pančeva prošle godine bila je 282 evra.

Mihal Balaž: Obični smrtnici do zemljišta ne mogu doći

Njive u Sremu i Bačkoj, ako je suditi po dosadašnjim licitacijama, licitiraće se uz mnogo veće iznose.

-Problem je u tome što mi, mali poljoprivrednici, do državne zemlje ne možemo doći. Previsoka je za nas početna cena – kaže za „Agrosmart“ potpredsednik staropazovačkog Udruženja poljoprivrednika Mihal Balaž, koji obrađuje oko 50 hektara.

Podseća da je upravo u Staroj Pazovi 2014. godine zaključen najskuplji ugovor o zakupu njiva – za hektar je dato čak 1.316 evra.

-Videćemo šta će doneti nove licitacije. Posle prošle godine, koja je bila jako loša, kako se nekome isplatilo da plaća visoke zakupe? Uzimam njive u arendu od privatnih lica i plaćam oko 430 evra po hektaru. Lane, uz takav zakup, nije bilo zarade, a ove godine će biti minimalna pod uslovom da kukuruz dobro rodi i da mu cena bude normalna – kaže Balaž.

Naglašava da državnog poljoprivrednog zemljišta u Staroj Pazovi ima dosta ali da „obični smrtnici do njega ne mogu doći“.

-Zemlju uzimaju veliki igrači, a kakva je njihova računica to oni valjda znaju. Mi tu ne možemo da učestvujemo. Ali su zbog toga oštećeni svi poljoprivrednici u našoj opštini jer se godišnje oko 25 miliona dinara od zakupa vraća lokalnoj samoupravi, a ne vidimo taj novac i ne znamo kako se troši iako je to namenski novac za unapređenje poljoprivrede – ukazuje Balaž.

Daniel Kovačić iz Đurđina kaže u razgovoru za „Agrosmart“ da u poslednje vreme vladaju veoma neobični odnosi na tržištu poljoprivrednog zemljišta. Cena po njemu nije realna jer se hektar oranica u Bačkoj prodaje za 11.000 ili 12.000 evra.

Daniel Kovačić: Nerealne cene i u prodaji i u zakupu

 

– To za Srbiju nije realno, jer svuda je u okruženju jeftinija zemlja, ako izuzmemo Bosnu i Hercegovinu, a oni svi još imaju mnogo veće subvencije nego mi. Neće više naše velike gazde da kupuju po toj ceni i nude manje, pa neko pristaje na te uslove, a neko čeka. Bez navodnjavanja ne znam koliko je to isplativo. Generalno, cena hektara sa konvencionalnom poljoprivrednom ratarskom proizvodnjom nije isplativa ni kada je reč o prodaji, ni kada je reč o zakupu – kaže Kovačić. 

Dodaje da je i zakup “otišao u nebesa” i da dostiže i 400 ili 500 evra po hektaru.

– To se obično poljoprivredniku ne isplati, pogotovo u ovakvim mesecima kada imamo strašne gubitke. Danas, ako svaka biljka ne nikne i ako ne radite na ozbiljnim uštedama, teško da se može nešto zaraditi. Može ako radite ogromne površine, kao tajkuni, a radnicima dajete platu 25.000 dinara.

 

S. Gluščević