banner-image

Vlasina, raj za gljivare

U berbu gljiva kreće se u rano leto ili ranu jesen. Vlasina je raj za gljive, ali članovi nekoliko Gljivarskih društava ovde dolaze ne da naberu što veće količine, nego što više vrsta i otkriju neke nove.

Ovo nepregledno prostranstvo je njihov raj. Inženjeri, arhitekte, ekonomisti. Povezuje ih ljubav prema gljivama i želja da se što dublje prodre u svet mikologije. Pažljivo se prave koraci, posmatra svaka gljiva, bere, beleži i podaci odlažu u bogatu arhivu društva.

„Dajemo podatke o svakom nalazu gljiva koje nađemo, obavezno naznačimo mesto na kome je nađena, vreme“, kaže Srđan Lazarević, iz Gljivarskog društva Niš.

Vlasinska treset i breze skrivaju bogatstvo. Za samo dva dana ubrano je preko stotinu vrsta, jestive, lekovite, začinske. Otkrivene i dve nove. Gljivari kažu ne mogu da se mere sa čagom, ali reč je o zaštićenim vrstama od kojih je jedna na crvenoj globalnoj listi.

„Ovde je cilj da determinišemo, prepoznamo i verifikujemo vrste gljiva koje rastu na ovom terenu, da ih uporedimo sa drugim terenima, da vidimo šta će biti sledeće godine, da li neki broj vrsta raste“, kaže Lidija Arsić, gljivarka sa Vlasine

U svet gljiva uglavnom se ulazi slučajno i onda kreće traganje bez kraja, kaže Rade Delčev koji ih otkriva i pručava preko 40 godina.

„Svaki put kad se izađe u prirodu, uvek se nešto nauči i savetujem svakom ko to hoće da se pridruži društvu iskusnih gljivara i da ne kreće od nule“, navodi Rade Delčev, predsednik Gljivarskog društva Niš.

Gljivarstvo zahteva stalne konsultacije sa literaturom. To je vrlo obimna i ozbiljna naučna oblast. Gljive su čuvari šuma i čistači prirode, održavajući ravnotežu u prirodi i balans između biljnog i životinjskog sveta. Primena u industriji sve je veća, čak i građevinskoj.

„Gljive su jako bitne sa medicinskog aspekta za nas zato što su antibiotici originalno sintetisani od gljiva, gljive naravno u prehrambenoj industriji primena, primena u tekstilnoj industriji gde se prave neki eko maretijali“, objašnjava Dušan Sadiković, doktorant na studijama mikologije u Sloveniji i Južnoafričkoj Republici.

Znanje je ovde presudno, jer prekomerna berba može da im uništi staništa. Ubere se tek toliko da se traganje i druženje završi dobrom čorbom i pečurkama ispod sača.

Izvor:RTS