Sve više konja u Banatskom Karađorđevu
Jedno od četiri sela u Srednjem Banatu podigli su ratnici dobrovoljci posle Prvog svetskog rata. Meštani Banatskog Karađorđeva i danas čuvaju uspomenu na svoje pretke i ne zaboravljaju kako su gorštaci u to vreme iz daleke Like došli u ravnicu.
Da bi stigli do svojih novih domova, mnogi su se iz daleke Like uputili na put od gotovo hiljadu kilometara konjskim zapregama. Putovalo se duže od mesec dana.
„Naši djedovi kada su došli iz Like, većina njih je došla konjima. Konje su u Lici koristili za šumu za oranje, ovde samo za oranje pošto šume nije bilo. Koristi li su ih za rad to im je bilo osnovno sredstvo“, kaže Predrag Maljković iz Banatskog Karađorđeva.
Odavno su moderni traktori potisnuli konje sa oranica, ali to nije uticalo da se meštani ovog sela odreknu svojih ljubimaca. Jedino što u svojim štalama danas gaje lipicanere, a takav par konja sa fijakerom košta i do 30.000 evra, ali ni to nije neka prepreka kada je ljubav i tradicija u pitanju.
„Puno srce i druženje i vožnja, obilaženje njiva, ispunjavaš dan i ljubav prema njima“, ističe Milan Gaković iz Banatskog Karađorđeva.
Poslednjih godina mlađi meštani ovog sela ponovo se vraćaju autohtonoj vrsti, sve ređoj, ali još uvek dostupnoj u planinskim predelima Srbije i Severne Makedonije. Braća Milan i Goran Sučević nedavno su kupili ergelu od trideset bosanskih brdskih konja.
„Zašto bosanski brdski konji, najviše zbog subvencije. Imamo 30.000 od države i ljubav. Planovi su da otvorimo školu jahanja, vožnja zapregom malo turistički kad nam dođu gosti“, objašnjava Goran Sučević oz Banatskog Karađorđeva.
Ne baš tako davno u Banatskom Karađorđevu bilo je oko hiljadu konja, danas svega pedesetak. S obzirom na to da kod mladih vlada veliko interesovanje za ovim sportom, verovatno će ih u narednim godinama biti znatno više.
Izvor:RTS