banner-image

Zašto se aronija nije primila u srpskim voćnjacima

Aronija je biljka skromnih zahteva a izuzetno korisna pa opet može se reći da se ipak „nije primila“ u srpskim voćnjacima. Pre nekoliko godina bila je više nego tražena ali danas je sve manje zasada aronije u našoj zemlji. Mnogi i dalje nisu upoznati sa značajem ove biljke i njenim vrednostima.

Da situacija sa uzgojem aronije u Srbiji nije najbolja za Agrosmart portal potvrđuje i Branislav Rahar koji poseduje registrovano poljoprivredno gazdinstvo u mestu Grabovci, u opštini Ruma, u Sremskom okrugu. Organskom poljoprivrednom proizvodnjom se bavi od 2011. godine kada je na površini od 60 ari podigao višegodišnji zasad aronije.

-Mi smo jedni od prvih proizvođača aronije u Srbiji od pre 11 godina. Nažalost, mnogi nisu imali maltene nikakav plan šta da rade sa aronjiom jer tržište nije pokrivalo toliki rod. Proteklih godina je poskupela i radna snaga – sto dinara za kilogram, a aronija se prodaje za jedan evro. Sve što je u prozvodnji aronije ostalo na ručnoj bazi propalo je, kaže Rahar.

-Država je dosta uradila ali može još da pomogne. Tu prvenstveno mislim da se obezbedi podsticaj po hektaru. Aronija je izuzetno korisna biljka i šteta je da je ne bude više u Srbiji, kaže Branislav Rahar.

Dodaje da se aronija danas uglavnom uvozi iz Poljske. Ovaj proizvođač se nada da će se proizvodnja aronije u Srbiji poboljšati u narednom periodu.

Najbolja jesenja sadnja, 

Aronija je po izgledu najsličnija borovnici i spada u familiju ruža.  Poreklom je iz Severne Amerike. Drvo aronije naraste najčešće od jednog do šest metara visine i bujnog je rasta. Kasnije se rezidbom oblikuje kao manje drvo. Najčešće uspeva u vlažnim šumama i močvarama.

Aronija se najčešće uzgajaja kao ukrasna biljka. Oprašuju je pčele i vetar, a u jesen listovi menjaju boju u crvenu nijansu. Cvetovi aronije su mali i sastoje se od pet latica i pet čašičnih listića. Plodovi su joj bobice koje nisu jestive sveže jer su gorkog ukusa ali se često koriste u pripremi vina, džema, čaja, sirupa, kompota ili likera.

U Srbiji aronija uspeva u nizijskim predelima kao i na većim nadmorskim visinama. Aroniju je najbolje saditi u jesen, a preporuka je koristiti dvogodišnje sadnice. Sadnice bi trebale da imaju dobro razvijen korenov sistem kao i tri do pet izdanaka. Nije osetljiva na izmrzavanje a otporna je i na većinu bolesti i štetočina.

Pomagala i ozračenima u Černobilju

Plodovi aronije sadrže vitamine C, A i B,  organske kiseline, pektin, flavonoid, antocijan, polifenol i tanin. Kako smo već spomenili, plodovi aronije imaju prilično opor ukus pa se ne konzumiraju u svežem stanju već prerađeni u sokove, džemove ili voćne želee.

Svakodnevno konzumiranje aronije doprinosi jačanju organizma i psihofizičkih sposobnosti. Kako je bogata vlaknima, aronija je takođe povezana sa regulacijom insulina, koji pomaže da se normalizuje nivo šećera u krvi. Takođe sprečava nagle skokove i opadanje nivoa šećera u krvi, što može biti veoma opasno za one koji boluju od dijabetesa.

Posebno je poznata sibirska aronija. Bobice sibirske aronije su bogаt izvor antioksidanasa, i to pre svega antocijana. Iz tog razloga se naročito sibirska aronija ceni kao prirodni lek za mnoge bolesti i stanja.

Nakon nuklearne havarije 1986. godine, plodovi aronije su korišćeni za ublažavanje bolova ozračenih ljudi u Černobilju i Pripjatu.

Nadajmo se da će se ova višestruko korisna biljka a jednostavna za uzgoj i održavanje u budućnosti naći mnogo više zastupljena u Srbiji nego što je to trenutno slučaj.

Srećko Milovanović