banner-image

Origano iz Banata

Nezaobilazan začin svake pice je origano. Ovaj začin  u domaćoj kuhinji ide i u druga jela po izboru i ukusu. Nema svežeg da se kupi, ali se zato osušeni može naći u svakoj radnji.

Kako dolazi do nas retko ko će znati odgovor jer se o proizvodnji origana na domaćim poljima slabo zna i malo priča. Ova začinska biljka dobro podnosi sušu i u vreme klimatskih promena može da bude dobar izbor u zameni za druge, prisutnije biljne vrste u poljoprivrednoj proizvodnji i, ujedno, potvrđuje da poljoprivreda pruža bezbroj mogućnosti da se ostvari prihod.

Mile Stojković iz Bavaništa u opštini Kovin začinskim origanom se bavi duže od 30 godina i primer je da se ne moraju sejati samo pšenica i kukuruz, krompir i luk….već da i začinsko bilje može da bude od koristi u sticanju prihoda .

U višedecenijskoj praksi, kaže za “Dnevnik”, nije čuo da u bližoj okolini iko osim njega gaji začinski origano, a uzgajivača nema ni na širem području u Srbiji.

Origano je, napominje Stojković, višegodišnja biljka koja može da podnese sušu i mraz tokom zime.

– Prve godine se rasađuje u maju i te godine ne daje rod već pusti koren koji ostaje u zemlji dugi niz godina- kaže Stojković. – Po formiranju biljke, naredne godine se kosi i tako svake, kada krene da cveta i dostigne visinu od 30 do 40 centimetara. Kosi se specijalnom kosačicom u junu, a ukoliko je godina kišovita onda još jednom, u septembru.

Mile Stojković ističe da je začinskim biljem krenuo da se bavi tek kada je obezbedio kupce jer ne vredi ga raditi ako se unapred ne zna kome će se prodati.

– Savetujem mlade da pre nego što  počnu da se bave začinskim biljem prvo nađu kupce – kaže Stojković. – Ugovorena proizvodnja daje garanciju da rad neće biti uzaludan jer proizvođač unapred zna cenu, količine i kakav kvalitet robe mora da bude.

On ukazuje na to da oko pripreme zemljišta nema skoro nikavog ulaganja jer svake godine samo jednom oranicu treba prihraniti.

– Ipak, pošto origano treba ručno okopavati više puta to predstavlja  veliki trošak zbog skupe radne snage. Između redova origano se šparta, a okopava po vrsti, pre cvetanja dva puta treba preći motikom parcelu i jedan put posle kosidbe. Ukoliko je godina kišna, onda ga treba okopavati i pre kosidbe u septembru – objašanjava Stojković.

Posle kosidbe, kaže naš sagovornik, origano ide na pranje i sušenje i potom ga dalje prodaje kupcima koji ga razmeravaju, pakuju i prodaju.

– Gde kupci origano prodaju ne znam, ali verovatno da nešto završi i na našim tržištu – istoče naš sagovrnik.

Po jutru se može dobiti oko 500 kilograma začinskog origana prerađenog, opranog i osušenog. Koliko košta kilogram zavisi od dogovora prodavca i kupca, a prosečna cena kilograma origana je 350 dinara.

Izvor: Dnevnik