Sreća pod krošnjama voćki: Može li se živeti od kajsije i kruške?
Porodica Tešović se voćarstvom bavi od 2011. godine i to im je primarni posao. Nemaju veliki voćnjak, ali ipak uspevaju da žive od poljoprivredne proizvodnje i da gaje troje dece. Kako im to polazi za rukom?
Miljana Tešović je rodom sa Banije. U „Oluji“ je došla u Srbiju i nastanila se u Banatski Karlovac. Danas ima 41 godinu i ponosna je majka troje dece. Zajedno su sami, porodično podigli voćnjak i zajedno ga sami održavaju.
– Nismo imali jak traktor i morali smo druge da angažujemo za rigolovanje zemlje. Sve ostalo, od razmeravanja, preko kopanja rupa, do sadnje sadnica – smo sami uradili. Nas petoro (ja, muž i naše troje dece) smo jedini koji održavamo naš voćnjak, beremo i plasiramo naše voćkice krajnjim potrošačima. Mi smo mali proizvođači, imamo ukupno hektar i 22 ara pod voćem. Za nas – dovoljno – kaže Miljana.
Kajsije su posadili 2011. godine, a zatim i jabuke koje su, na žalost, morali da uklone. Zatim su posadili kruške, i ove dve voćke im i dan danas plaćaju račune, školuju decu…
– Zoran ima 19 godina i sad je upisao Pravni fakultet u Beogradu, na budžetu – ponosno nam priča Miljana. Miljan ima 17 godina i učenik je treće godine Medicinske škole u Pančevu, a naša Ivana je najmladja – ima 15 godina i učenica je prve godine Medicinske škole. Deca nam pomažu u održavanju voćnjaka i poslu. Ove godine su nam se „preklopila“ dva prijemna ispita i dve mature, i to baš u jeku berbe kajsije, ali smo uspeli da se izborimo sa svim izazovima – kaže naša sagovornica.
Miljana nije ceo život poljoprivrednica. Po struci je diplomirani ekonomista, a prvo dete rodila je na trećoj godini fakulteta i zajedno sa njim išla na dodelu diplome. Međutim, kako sama kaže, odlučila je da ostavi karijeru po strani i da se posveti podizanju dece, a poljoprivredom je počela da se bavi jer je to jedino moglo da se radi od kuće.
Skromna, vredna i jaka žena je stub kuće i porodice. Polako je gradila i razvijala zajedno sa mužem jedan od najzahtevnijih poslova. Decu ni jednog trenutka nije zapostavila. Danas je ponosna na sve što je postigla. Tešovićima je voćarstvo primaran posao, od toga žive. Od svojih voćki prave pekmez, sirupe i sokove, likere i rakije. Pored toga, bave se i uzgojem pilića, dimljenjem ribe.
– Krenuli smo od nule. Ništa nismo imali. Ali, ako ste skromni, onda vam nije puno potrebno i to vam ne smeta. Niste nezadovoljni u životu i ogorčeni. Naprotiv. Nemamo velike površine pod zasadima i veliku proizvodnju. To nam je omogućilo da znamo svaku drvo u dušu. Svaka voćka je našim rukama odnegovana i ubrana, svaka tegla našom rukom napunjena. Mi od toga živimo i prema tome se tako i odnosimo. Sve što proizvedemo i nudimo kupcima, nalazi se i na našoj trpezi, jedu naša deca. Uglavnom se trudimo da veći deo voćki ponudimo u svežem stanju, a manji deo preradjujemo. Pored voćnjaka, gajimo za naše potrebe koze, imamo jariće, kokice i svinje. Trudimo se da veći deo hrane sami proizvodemo – objašnjava nam Miljana.
Iako aktivno koriste drušvene mreže, nisi odustali od stare dobre pijace, pa ih možete i tamo naći.
Podrška našim malim poljoprivrednicima je sada važnija nego ikada.
Novinarka: Tijana Todorović
Sagovornica i autorka fotografija: Miljana Tešović, Poljoprivrednog gazdinstvo Tešović Miljana, Banatski Karlovac