Kako čobanin iz sela Deliblato i stado ovaca spašavaju tekunicu, ugroženu vrstu širom Evrope?
Kako će ovce i pastiri iz okoline Deliblatskog jezera da pokušaju da spasu životinju ugroženu širom Evrope, pa i kod nas – tekunicu?
Specijalni rezervat prirode Kraljevac (SRP Kraljevac) kod sela Deliblato, poznat po svojim plutajućim ostrvima na istoimenom jezeru, jedno je od retkih staništa tekunice, malog glodara iz porodice veverica, u celoj Evropi. Tekunica je klasifikovana kao ugrožena vrsta na Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode što ukazuje na visok rizik od izumiranja u divljini. I u Srbiji je, takođe, strogo zaštićena vrsta.
Da bi pomogli opstanak tekunice, meštani sela Deliblato i SRP Kraljevac, organizovali su se u svojevrsnu akciju spasavanja, i u tome dobili podršku i međunarodnih organizacija i donatora, ali i domaćih institucija.
Važnu ulogu u očuvanju tekunice imaju – ovce.
Pašnjaci na kojima pasu ovce su najbolje prirodno stanište za tekunice. Ovce ispašom održavaju nisku vegetaciju na pašnjaku, odnosno „skraćuju“ visinu trave na onu u kojoj se tekunice najbolje snalaze (10 – 15 cm). Tekunice se u visokoj travi teško kreću, spore su i zato su lakši plen za ptice grabljivice. Pašnjak Spasovina, u okviru SRP Kraljevac, je ranije bio idealno stanište za tekunice jer su tokom cele sezone na ovom pašnjaku stada ovaca bile na ispaši. Kad se to promenilo, a trava počela da se održava košenjem, i uslovi života na staništu su se značajno pogoršali.
Zbog svega toga – Deliblato se organizovalo.
Udruženje sportskih ribolovaca „Deliblatsko jezero“, koje rukovodi SRP Kraljevac, uz pomoć meštana će organizovati ispašu za 30 ovaca na pašnjaku Spasovina. Postaviće i tzv. „električnu pastiricu“ – električnu ogradu koja ograničava kretanje ovaca – koja treba da omogući tzv. „mozaično pašarenje“.
Ova vrsta ispaše podrazumeva da stoka pase naizmenično svuda po pašnjaku da bi se omogućio ravnomeran razvoj vegatacije na celoj površini.
„Postigli smo dogovor sa jednim od meštana Deliblata da na naš pašnjak redovno izvodi i svoje i naše ovce. Napravićemo i kućicu za čobanina sa ugrađenim solarnim panelima na tom prostoru“, kaže Aleksandar Sarmeš iz SRP Kraljevac.
Kraljevac već dugo sarađuje sa Institutom za biološka istraživanja „Siniša Stanković“, našom najznačajnijom naučnom institucijom za biološka istraživanja. Dr Nada Ćosić, naučna saradnica ovog Instituta, istražuje život tekunica na Kraljevcu i pomaže meštanima i upravi Kraljevca savetima.
„Tekunice su isključivo dnevne životinje sa jako dobro razvijenim čulom vida i zato im niska vegetacija na staništu omogućava preglednost terena i brzu reakciju u slučaju opasnosti. Populacija tekunica je jako mala i podložna različitim negativnim faktorima koji mogu dovesti do ubrzanog nestanka populacije i vrlo je važno sve što možemo da uradimo da to usporimo ili sprečimo“, kaže dr Ćosić.
Akcija spasavanja tekunica na njenom porirodnom staništu na Kraljevcu deo je projekta „Zeleni pašnjaci za zelenu tranziciju“ koji sprovodi Udruženje sportskih ribolovaca „Deliblatsko jezero“ u partnerstvu sa Institutom za regionalni razvoj iz Novog Sada.
Projekat je sastavni deo programa „EU za Zelenu agendu u Srbiji“ koji, uz tehničku i finansijsku podršku Evropske unije i u partnerstvu sa Ministarstvom zaštite životne sredine, sprovodi UNDP u saradnji sa Švedskom i Evropskom invsticionom bankom, a uz dodatna sredstva vlada Švedske, Švajcarske i Srbije.
Narednih nedelja SRP Kraljevac će kupiti stado ovaca i započeti izgradnju kućice sa solarnim panelima na svom pašnjaku.
Tekunica (Spermophilus citellus) je mali glodar iz porodice veverica, dužine oko 20 cm i težine 200 – 400 grama. Ima kratke noge, snažne prste i zakržljale uši, prilagođene za kopanje složenih sistema podzemnih tunela. Ova vrsta naseljava otvorene travnate predele poput stepa i pašnjaka. Hrani se travama, semenkama, cvetovima, insektima, a ponekad i jajima ptica koje gnezde na tlu. U slučaju opasnosti, ispušta prodoran zvižduk i često se uspravi na zadnje noge kako bi osmatrala okolinu. Tokom zime hibernira u svojim podzemnim jazbinama, smanjujući telesnu temperaturu i usporavajući rad srca. Period hibernacije traje od septembra do marta. Kao plen za mnoge grabljivce, ona igra ključnu ulogu u lancu ishrane. Njeno prisustvo ukazuje na zdravlje i kvalitet staništa, a njene aktivnosti kopanja doprinose aeraciji zemljišta i rastu različitih biljnih vrsta. Gubitak ove vrste mogao bi dovesti do narušavanja ekološke ravnoteže u njenim prirodnim staništima.