banner-image

Geopolitika sve više utiče na cene hrane: Ratovi, trgovinske rute i energenti menjaju globalni agrar

Geopolitičke tenzije postaju jedan od ključnih faktora koji određuju cene hrane na svetskom tržištu. Ratovi, sankcije, problemi u transportu i rast cena energenata direktno utiču na proizvodnju, logistiku i dostupnost hrane, upozoravaju međunarodne organizacije i svetski mediji.

Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), svetske cene hrane porasle su u aprilu 2026. treći mesec zaredom i dostigle najviši nivo u poslednje tri godine. FAO indeks cena hrane dostigao je 130,7 poena, što je rast od 1,6 odsto u odnosu na mart.

Najveći rast zabeležen je kod biljnih ulja, čije su cene skočile za 5,9 odsto zbog poremećaja izazvanih ratom na Bliskom istoku i problemima u transportu kroz Ormuski moreuz.

FAO upozorava da bi eventualno zatvaranje Ormuskog moreuza moglo izazvati „sistemski agrifud šok“ i novu globalnu prehrambenu krizu u narednih šest do 12 meseci. Kroz ovaj pomorski prolaz prolazi značajan deo svetske trgovine energentima i đubrivom, što direktno utiče na troškove poljoprivredne proizvodnje širom sveta.

Prema procenama UNCTAD-a, rast cena nafte gotovo automatski povlači rast cena hrane, jer povećava troškove transporta, proizvodnje đubriva i logistike.

Svetski mediji upozoravaju i na ranjivost ključnih trgovinskih ruta za agrar. Pored Ormuskog moreuza, među najkritičnijim tačkama navode se Crno more, Panamski kanal i moreuz Malaka. Suša u Centralnoj Americi već je smanjila promet kroz Panamski kanal, kojim prolazi oko 16 odsto svetske trgovine žitaricama.

Rat u Ukrajini i dalje ima snažan uticaj na globalno tržište hrane. Analiza Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) pokazuje da je ruska invazija izazvala najveći vojni rast globalne nesigurnosti hrane u poslednjih sto godina.

Nakon početka rata 2022. godine, FAO indeks cena hrane dostigao je istorijski maksimum od preko 159 poena. Iako su se cene kasnije delimično stabilizovale, problemi u izvozu ukrajinskog žita, poremećaji u Crnom moru i rast troškova transporta i dalje utiču na tržište.

Poseban problem predstavlja rast cena đubriva. FAO i analitičari upozoravaju da skuplji energenti povećavaju troškove proizvodnje azotnih đubriva, zbog čega poljoprivrednici smanjuju setvene površine ili prelaze na manje zahtevne kulture.

Istovremeno, stručnjaci upozoravaju da se geopolitika i klimatske promene međusobno pojačavaju. Suše, ekstremne temperature i problemi u logistici zajedno izazivaju nestabilnost cena i povećavaju rizik od nestašica hrane, naročito u siromašnijim državama koje zavise od uvoza.

Analitičari ocenjuju da hrana sve više postaje strateški resurs, a prehrambena bezbednost pitanje nacionalne sigurnosti. Zbog toga mnoge zemlje ubrzano ulažu u domaću proizvodnju hrane, robne rezerve i otpornije lance snabdevanja.

S. Kuprešanin