Zašto Vojvodina više nije „žitnica Evrope“: Navodnjava se svega 7 odsto obradivog zemljišta
Pre tri decenije Vojvodina je bila prepoznatljiva po izvozu žita i proizvoda od žita, ali se struktura srpskog agrarnog izvoza u međuvremenu značajno promenila. Danas među najvažnijim izvoznim proizvodima dominiraju voće i prerađevine od voća, upozorio je stručnjak za voćarstvo prof. dr Zoran Keserović u emisiji „Signali“.
Kako je naveo, među najznačajnijim izvoznim proizvodima trenutno su jabuka, smrznuta malina, višnja i kupina, a očekuje se da će im se uskoro pridružiti i borovnica.
Keserović je istakao da voćarstvo zauzima svega oko šest odsto ukupno korišćenih poljoprivrednih površina, ali da je reč o intenzivnoj proizvodnji koja je, zahvaljujući savremenim tehnologijama, pokrenula razvoj pojedinih krajeva Srbije.
Kao primer naveo je Malu Remetu, koja je postala prepoznatljiva po proizvodnji jabuke, vinarstvu i ugostiteljstvu.
– Od svih grana poljoprivrede najviše su napredovali voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo i pčelarstvo. Istovremeno, nismo dovoljno shvatili značaj drugih intenzivnih proizvodnji, poput proizvodnje sadnog i semenskog materijala – rekao je Keserović.
Navodnjavanje ključni problem srpske poljoprivrede
Govoreći o tome zašto Vojvodina više nema status „žitnice Evrope“, Keserović je ukazao na jedan od najvećih problema domaćeg agrara – nedovoljno navodnjavanje.
Prema njegovim rečima, u Srbiji se navodnjava svega sedam odsto ukupno korišćenih poljoprivrednih površina, dok se u pojedinim delovima Španije, poput Saragose i Valensije, navodnjava praktično sve, uključujući i ratarske kulture koje daju i po dve žetve godišnje.
– U voćarstvu kod nas navodnjava se oko 31 odsto površina. U narednom periodu navodnjavanje mora postati obavezna agrotehnička mera kako bismo povećali prinose – naglasio je Keserović.
Na problem nedovoljnog navodnjavanja ukazali su i poljoprivrednici.
Poljoprivrednik iz Deronja Sava Kompalić ocenio je da agrarna politika mora da se menja kroz čišćenje kanalske mreže, subvencionisanje sistema za navodnjavanje i edukaciju mladih proizvođača.
– Više nije pitanje da li će biti kiše ili ne, već koliko će suša trajati i kolike će štete napraviti – rekao je Kompalić.
Bez stočarstva nema ni plodnog zemljišta
Poljoprivrednik iz Čuruga Aleksandar Đuragin upozorio je da Srbija nema dovoljno razvijeno stočarstvo, što direktno utiče na kvalitet zemljišta.
– Problem je što nemamo dovoljno stajnjaka koji bi obogaćivao zemljište i omogućio da budućim generacijama ostavimo plodno tlo – rekao je Đuragin.
On je dodao da rešenje nije samo u bušenju bunara, već u sistemskom uređenju infrastrukture i održavanju kanalske mreže.
– Uređenje i održavanje kanalske mreže je presudno jer bi tada potreba za bunarima bila znatno manja, a bunari bi služili samo kao dopuna sistemima za navodnjavanje – istakao je on.
Vinarstvo primer dugoročnog ulaganja
Da poljoprivreda zahteva strateško planiranje i dugoročna ulaganja smatra i vlasnik „BT Winery“ Milan Nastić.
– U poslednjih deset do petnaest godina dosta se investira u vinarstvo. Najjače udruženje u Srbiji je fruškogorsko. Nijedno ulaganje u poljoprivredu nije kratkoročno – povrat investicije traje 15, 20 ili čak 30 godina i zato je potreban planski i strateški pristup – rekao je Nastić.
On je dodao da je međusobno poverenje između proizvođača, udruženja i različitih grana poljoprivrede ključno za razvoj sektora.
– Mi u vinarstvu smo veoma povezani, posebno pedesetak do šezdesetak vinarija koje se bave prodajom i plasmanom vina u Srbiji i inostranstvu. Kroz finalni proizvod promovišemo ne samo turizam već i sve druge grane koje mogu da ga prate – zaključio je Nastić.
