banner-image

Paori od države mogu da kupe 20 hektara

Skupština Srbije usvojila je Zakon o poljoprivrednom zemljištu, a dok su se koplja lomila i lome o zakupu oranica, prodaja je prošla gotovo nezapaženo. Velika novina je da sada porodična gazdinstva koji imaju do 30 hektara obradivog zemljišta mogu kupiti do 20 hektara državnih njiva, uz rok otplate do deset godina.

Kako kaže slovo usvojenog zakona, poljoprivredno zemljište u državnoj svojini fizičko lice, to jest poljoprivrednik, može kupiti ako je državljanin Republike Srbije, ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo u aktivnom statusu najmanje tri godine ili je nosilac porodičnog poljoprivrednog gazdinstva u aktivnom statusu najmanje tri godine, ako ima uslove/mehanizaciju/opremu za obavljanje poljoprivredne delatnosti, ako u svojini ima najviše do 30 hektara poljoprivrednog zemljišta, ima prebivalište u jedinici lokalne samouprave u kojoj se prodaje poljoprivredno zemljište u državnoj svojini najmanje pet godine, ako u poslednje tri godine nije otuđilo više od tri hektara poljoprivrednog zemljišta u svom vlasništvu, osim u slučajevima u kojima je utvrđen javni interes, ako ukupna površina koju će fizičko lice imati u svojini nakon kupovine državnog poljoprivrednog zemljišta ne prelazi 40 hektara.

Poljoprivredno zemljište u državnoj svojini može biti predmet prodaje ako je udaljeno najmanje deset kilometara od državne granice, a uz saglasnost Vlade, za svaki pojedinačan slučaj, udaljenost može biti i manja, a po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstava nadležnih za poslove odbrane i za unutrašnje poslove, ako nije predviđeno važećim planskim dokumentom, nije predmet restitucije, ne pripada zaštićenim prirodnim dobrima, ako ne pripada ili se ne graniči sa zonom bezbednosti / vojnom bazom.

Poljoprivrednik koji ispunjava uslove propisane tim zakonom može kupiti najviše do 20 hektara poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini.

Fizičko lice koje ima dospele neizmirene obaveze po osnovu zakupnine poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini ne može postati vlasnik poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini.

Ukupna površina poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini koja može biti predmet prodaje ne može iznositi više od 20 odsto ukupne površine poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini koja može biti predmet zakupa u jedinici lokalne samouprave. Vlada propisuje bliže uslove, način i postupak prodaje, kao i dokumentaciju koja se dostavlja.

Poljoprivredno zemljište u državnoj svojini koje je predmet prodaje utvrđuje Ministarstvo na predlog jedinice lokalne samouprave. Nadležni organ jedinice lokalne samouprave opredeljuje površine za prodaju, i to počevši od najmanjih katastarskih parcela, i objavljuje javni poziv za prikupljanje ponuda uz saglasnost Ministarstva. Javni poziv obavezno sadrži broj katastarske parcele i početnu tržišnu vrednost. Javni poziv se objavljuje na oglasnoj tabli jedinice lokalne samouprave i mesne zajednice, na internet portalu jedinice lokalne samouprave, u dnevnom listu i službenom glasilu jedinice lokalne samouprave. Nadležni organ jedinice lokalne samouprave razmatra ponude i ako su ispunjeni svi uslovi predviđeni ovim zakonom donosi odluku o prodaji uz prethodnu saglasnost Ministarstva. Ako se više fizičkih lica prijavi za isto poljoprivredno zemljište u državnoj svojini, prednost ima ono koje ima pravo preče kupovine ako prihvati najvišu ponuđenu cenu, a ako se ne prijavi nijedno fizičko lice koje ostvaruje pravo preče kupovine poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, prednost ima lice koje je ponudilo najvišu cenu.

Na deset godina

Tržišnu vrednost za poljoprivredno zemljište u državnoj svojini koje je predmet prodaje utvrđuje Ministarstvo finansija – Poreska uprava – za svaku jedinicu lokalne samouprave.

Bliže uslove, način i postupak za utvrđivanje tržišne vrednosti propisuje ministar finansija, uz saglasnost ministra poljoprivrede. Protiv odluke o prodaji poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini može se uložiti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana njenog donošenja.

Poljoprivredno zemljište u državnoj svojini koje je predmet ugovora o kupoprodaji ne sme se otuđiti, dati u zakup najmanje petnaest godina od dana prodaje, niti biti predmet hipoteke i drugih opterećenja.

Ugovorom o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini može se ugovoriti plaćanje cene u ratama u roku koji nije duži od deset godina od dana zaključenja kupoprodajnog ugovora, uz dostavljanje sredstva obezbeđenja.

(Dnevnik)