banner-image

Čuvanje paorske robe po španskom modelu dobro bi nam došlo

Kada bismo dve važne stvari rešili onako kako su to uradili Španci, poljoprivreda u Srbiji sigurno bi bila uspešnija nego sada. Nedostatak skladišnih prostora, odnosno neuređen sistem (javnih) skladišta i udruživanje poljoprivrednika u zadruge – problemi su koji srpskom agraru stoje kao omča oko vrata, a koliko je važno osloboditi se te stege i prodisati svim dahom upravo pokazuje primer Španije,  u kojoj su i skladištenje poljoprivrednih proizvoda i zadrugarstvo odlično organizovani. što značajno poboljšava tržišne pozicije proizvođača i čini ih konkurentnijim. 

Ne čudi što u ovoj zemlji funkcionišu i neke od najvećih evropskih kooperacija poljoprivrednika i najveći proizvođači silosa. Princip je jednostavan – veliki poljoprivrednici imaju na svojim imanjima vlastite silose, a oni manje napredni robu predaju u skladišta koja pripadaju zadrugama čiji su članovi. Kako su u zadrugama jasno definisani vlasnički i svi drugi odnosi, svaki član – poljoprivredni proizvođač, unapred zna koliko će ga koštati troškovi lagerovanja robe, koji deo zadružnog kolača mu pripada kada se roba proda, koliko treba da da u zajedničku kasu kako bi se dalje investiralo u skladišne i druge kapacitete…

Španske kompanije koje projektuju i podižu silose su odavno etablirane kao vrhunski evropski pa i svetski proizvođači. Razvile su u poslednjih nekoliko decenija više od 20 različitih tipova silosa. Bile su pioniri u uvođenju podzemnih silosa za proizvode kojima su potrebni posebni uslovi što se tiče temperature i vlage, kao i visećih silosa koji omogućavaju lakši istovar.

“Silos Kordoba”, uvek korak ispred ostalih

“Silos Kordoba” lider je na evropskom tržištu skladištenja žitarica i ostalih proizvoda. Kompanija je osnovana 1975. godine i s pravom se može reći da je osvojila svet – njenih silosa ima u 45 zemalja, izvoz je lane činio 83 odsto ukupne proizvodnju ove kompanije.

-“Silos Kordoba” je zapravo međunarodna firma koja izvozi i radi na četiri kontinenta. Poizvodimo silose različitih kapaciteta – od manjih, do 35 metara u prečniku,  do većih – kapaciteta 25 tona. Međutim, “Silos Kordoba” ne proizvodi samo silose i opremu, već nudi i uslugu „ključ u ruke“, odnosno za klijenta realizuje celokupan projekat. Kapaciteti su različiti –  od onih koji iznesu 40 tona na sat do većih, od 800 tona na sat – rekao menadžer u kompaniji Pedro Flores Palomares novinarima iz Srbije koji su nedavno u organizaciji Ambasade Španije u Beogradu, posetili ovu zemlju i, između ostalog, i ovu kompaniju.

Kako su nam rekli predstavnici “Silosa Kordoba”, ova je kompanija u svetu prepoznatljiva po izradi skladišnih kapaciteta u lukama.

-To je naša uža specijalnost. Naši eksperti osmislili su posebnu vrstu zaštite metala, odnosno galvanizacije, koja štiti silose u kojima je visok procenat vlage od rđe – naglasio je Palomares.

U ovim silosima širom sveta smešene su žitarice, pirinač, masline, stočna hrana i mnogi drugi proizvodi.  Kada je o evropskom tržištu reč, španska firma dosta je radila u Slovačkoj gde je, recimo, za kompaniju “Vitaflora” napravila skladišta za pšenicu i repu. Reč je o 17 silosa, ukupnih kapaciteta 95.700 kubnih metara. Takođe u Slovačkoj, “Silos Kordoba” je konstruisao skladišta ukupnog kapaciteta 125.538 kubnih metara, za skladištenje 105.000 tona kukuruza, od kojeg se dobija bio-dizel. Radovi su počeli u aprilu 2007. a ceo posao završen je u početkom 2008. godine. Silosi su građeni za potrebe kompanije “Enviral”, prvog proizvođača bioetanola u Slovačkoj.

U “Silosu Kordoba” zaposleni su mahom mladi stručnjaci, a različiti departmani u kompaniji rade zajedno, prateći najnovija dostignuća u ovoj oblasti i najčešće sa vlastitim inovativnim proizvodima na tržište izlaze prvi.

Tako je nedavno u Kartegeni, nadomak Mursije, završena instalacija nagnutih merdevina koje okružuju silos za brašno, kako bi se omogućilo jednostavnije unutrašnje oržavanje betonskog levka.

Država se u skladišta ne meša

Inače, kako smo čuli u ovoj kompaniji, u Španiji ne postoje javna skladišta, niti država ima sistem skladištenja. Sve je u potpunosti privatizovano, a poljoprivrednici se u velikoj meri oslanjanju na zadruge koje poseduju vlastite skladišne kapacitete.

Država može na tržištu poljoprivrednih proizvoda da intereveniše samo preko cene i samo u određenim situacijama, ne postoje fizički rezerve kojima ona upravlja, objasnili su nam sagovornici.  Taj segment skladištenja je u Španiji znatno uznapredovao i država se potpuno isključila iz njega. Reč je o merkantilnoj robi čiju cenu određuje tržište. Iako teorijski može da reguliše cenu, to nije praksa države, toga praktično nije bilo, objasnili su nam proizvođači silosa u Španiji.  

Pomenimo I to da je ova zemlja bila veliki proizvođač žita ali je zbog agrarne, odnosno tržišne politike  unutar Evropske unije, morala da se preorijentiše na neke druge kulture. Shodno proizvodniom kvotama u EU smanjila je proizvodnju žitarica, a Evropa, kako smo čuli, diktira i uslove skladištenja proizvoda.  

Silosi za tri hiljade maslinara

U Andaluziji, na putu od Kordobe ka Sevilji, “Silos Kordoba” podigao je skladišta za masline i maslinovo ulje. Silosi su građeni za potrebe velike kooperative – Grupu Anzanilla Olive. Kako nam je rečeno na prijemnom mestu u ovom komlpeksu, zadruga okuplja oko tri hiljade članova i proizvede se blizu 30 miliona tona masline godišnje. Stalno se povećava broj članova i ulaže se u nove objekte za čuvanje i preradu maslina.

-Kada je reč o ulju koje se ovde pravi, od onoga što se zaradi odbija se deo koji ide za zajedničke troškove, a kooperanti dobijaju ostatak. Kod stonih maslina, plaćamo ono što je ekvivalent količini koju nam kooperativa otkupljuje i posle dobijamo procenat. Članirana se određuje u odnosu na našu kvotu u ukupnim količinama koje se otkupljuju – ispričao nam je jedan od zadrugara dodajući da se investicije finansiraju delom iz budžeta zadruge, a delom iz subvencija države.

S. Gluščević