banner-image

Poljoprivrednik radi cele godine, a jedva preživi: Koliko se danas zaista isplati poljoprivreda?

Troškovi proizvodnje rastu, otkupne cene osciliraju, a zarada je sve neizvesnija

Poljoprivreda se u Srbiji često predstavlja kao siguran posao i delatnost od koje „uvek može da se živi“. Međutim, iza slike punih pijaca, traktora i domaće hrane krije se mnogo složenija računica.

Veliki broj proizvođača danas suočava se sa istim problemom – ulaganja nikada nisu bila veća, dok je zarada sve neizvesnija. Od stočne hrane, goriva i veterinarskih troškova, do otkupnih cena koje se menjaju iz nedelje u nedelju, poljoprivreda je za mnoge postala posao u kojem se mnogo radi, a malo ostaje, piše Infokg.rs

Visoke cene u marketima ne znače i veliku zaradu proizvođača

Kada se posmatraju maloprodajne cene hrane, stiče se utisak da poljoprivrednici dobro zarađuju. Kilogram trešanja u marketima dostiže i 800 dinara, maline se prodaju po nekoliko stotina dinara, dok su meso i mlečni proizvodi poslednjih godina značajno poskupeli.

Međutim, otkupna cena koju dobija proizvođač često je višestruko niža od cene koju plaća krajnji potrošač.

„Narod vidi koliko nešto košta u marketu, ali ne vidi koliko proizvođač dobije“, kaže poljoprivrednik iz okoline Kragujevca.

Stočarstvo pod najvećim pritiskom

Jedan od sektora koji se trenutno suočava sa najvećim izazovima jeste stočarstvo.

Uzgoj goveda, svinja ili živine podrazumeva visoke i stalne troškove – hranu, veterinarske usluge, objekte, struju, vodu, gorivo i svakodnevni rad bez slobodnih dana.

Otkupna cena tovnih bikova trenutno se kreće između 440 i 550 dinara po kilogramu, u zavisnosti od regiona i kvaliteta grla.

Istovremeno, proizvođače dodatno opterećuju troškovi stočne hrane. Kukuruz se trenutno otkupljuje za oko 22 dinara po kilogramu, dok su cene ostalih žitarica i komponenti za ishranu stoke poslednjih godina izrazito nestabilne.

„Hrana za stoku pojede najveći deo zarade“, kaže stočar iz Šumadije.

Kod svinjogojstva problem predstavljaju velike oscilacije cena.

„Jedne godine zaradiš nešto, sledeće radiš da pokriješ dugove“, navodi proizvođač koji se godinama bavi uzgojem svinja.

Ni proizvođači mleka nisu u boljoj poziciji.

„Krava traži hranu svaki dan. Nema pauze, nema godišnjeg odmora“, kaže jedan od stočara.

Pored hrane i veterinarskih troškova, dodatno opterećenje predstavljaju gorivo, održavanje mehanizacije, krediti i nedostatak radne snage.

Voćarstvo donosi potencijalnu zaradu, ali i veliki rizik

Voćarstvo se često smatra najprofitabilnijom granom poljoprivrede, ali proizvođači upozoravaju da je rizik izuzetno visok.

Za podizanje ozbiljnog zasada neophodna su značajna ulaganja u zemljište, sadni materijal, navodnjavanje, zaštitu, mehanizaciju i radnu snagu.

Najveći problem često predstavlja neizvesnost otkupne cene.

„Nikad ne znaš koliko ćeš dobiti kada predaš robu“, kaže voćar iz okoline Kragujevca.

Kod jabuke, cena u otkupu često se kreće između 30 i 70 dinara po kilogramu, dok cene višanja, šljiva i drugih voćnih vrsta značajno osciliraju iz godine u godinu. Malina može doneti ozbiljnu zaradu, ali i ozbiljan gubitak kada tržište krene silaznom putanjom.

Dodatni problem predstavljaju vremenske nepogode – grad, mraz, suša i obilne padavine. Jedna loša sezona neretko poništi profit ostvaren tokom prethodne godine.

Mnogi opstaju zahvaljujući dodatnim prihodima

Zbog visokih troškova i neizvesnog tržišta, veliki broj poljoprivrednika danas ne živi isključivo od poljoprivrede.

Mnogi imaju dodatni posao, rade sezonske poslove, bave se prevozom ili se oslanjaju na penziju nekog člana domaćinstva.

„Od jedne stvari danas teško može da se živi“, kaže sagovornik iz Kragujevca.

Upravo zbog toga brojna domaćinstva kombinuju više proizvodnji – ratarstvo, voćarstvo, stočarstvo, prodaju na pijaci i preradu hrane.

Sela ostaju bez ljudi, a proizvodnja postaje sve skuplja

Kragujevac i njegova okolina i dalje imaju veliki broj sela koja zavise od poljoprivrede. Međutim, poslednjih godina izraženi su problemi odlaska mladih, nedostatka radne snage, rasta troškova proizvodnje i nesigurnog tržišta.

Istovremeno, potražnja za domaćom hranom raste, a potrošači sve više traže kvalitetne i lokalne proizvode. Ipak, retko se vidi koliko rada, ulaganja i rizika stoji iza jednog litra mleka, gajbe voća ili kilograma mesa.

Zato mnogi proizvođači danas poljoprivredu ne vide kao siguran izvor prihoda, već kao svakodnevnu borbu za održivost proizvodnje.

Dok građani na pijacama i u marketima primećuju rast cena hrane, veliki broj poljoprivrednika upozorava da se iza tih cena često ne krije velika zarada, već sve skuplja proizvodnja i neizvesnost koja traje iz sezone u sezonu.