banner-image

Koga je briga za žene na selu

Poljoprivrednice i njihova prava ne prepoznaje nijedan zakon. Situacija je takva da mlada žena treba dobro da razmisli da li da se uda za poljoprivrednika, kaže ratar iz Novog Žednika Miroslav Ivković.

– Pogledajte kakva se razlika pravi između poljoprivrede i drugih profesija u ovoj zemlji. Žena i muž po zakonu ne mogu imati dva gazdinstva, ako žive zajedno. Pitam se kako advokati ili lekari, supružnici, imaju dve kancelarije ili ordinacije. Praktično, žena poljoprivrednica diskriminisana je od začeća njenog deteta jer za nju nema „održavanja trudnoće“, bolovanja, porodiljskog… Zavisi isključivo od volje supruga, njegove spremnosti da pomogne i umešnosti vođenja posla i zarađivanja. Kasnije, njeno dete nema pravo na dodatak ako roditelji imaju hektar poljoprivrednog zemljišta. Da li je moguće da hektar njive daje veći prihod od advokatske kancelarije ili ordinacije? I zar nije najnormalnije da ona uživa ista prava kao i bilo koja druga zaposlena žena – pita se Ivković.

Da ravnopravnost polova u Srbiji nije po definiciji i da svakako ne znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnoga života, da imaju isti status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, možda se najbolje vidi na primerima poljoprivrednica.

Na to je nedavno ukazala i ministarka poljoprivrede Snežana Bogosavljević Bošković, posetivši sela u Srbiji, ali kakav je položaj žena na selu znaju i institucije, i nevladine organizacije, a najbolje one same.

– Čak ni vlasnice poljoprivrednih gazdinstava, a njih je tek 17 odsto, nemaju pravo na porodiljsko odsustvo, jer po zakonu o radu nisu u radnom odnosu. Pri tom, državi plaćaju doprinose za zdravstveno i penzijsko osiguranje, jednako kao svaka zaposlena žena ili preduzetnica. S obzirom na to da je među tim retkim vlasnicama domaćinstava polovina starija od 65 godina, jasno je da nema reči o kategoriji budućih majki – kazala je ministarka uz ocenu da su poljoprivrednice diskriminisane i u pogledu dostupnih informacija, a ponekad su izložene i nasilju u porodici.

Poslednji popis poljoprivrede, sproveden u Srbiji 2012., nakon pola veka, potvrdio je takvo stanje i ukazao na značajne rodne razlike ispoljene kroz manje učešće žena među članovima porodičnih i gazdinstava u vlasništvu pravnih lica i preduzetnika, kao i na važne rodne nejednakosti vidljive u formi njihovog manjeg udela među nosiocima gazdinstava i menadžerima i većeg udela među članovima porodice koji učestvuju u poljoprivrednom radu na gazdinstvima.

 – Već osnovni podatak o udelu žena i muškaraca u poljoprivrednim poslovima pokazuje izrazitu nesrazmeru, ističu profesorka Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu dr Natalija Bogdanov i profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu dr Marija Babović analizirajući rezultate popisa.

– Rodni jaz na nivou Srbije, uzimajući u obzir obe pravne forme gazdinstva, iznosi gotovo 15 procentnih poena. Interesantno, posmatrano prema regionima, jaz je najizraženiji tamo gde bi se možda najmanje očekivalo – u Vojvodini, čak 23,4 procentna poena, a najmanji je u Šumadiji i Zapadnoj Srbiji, 11,8 procentnih poena.

Rodne nejednakosti posebno se ispoljavaju kroz neravnotežu u obavljanju rukovodećih poslova na gazdinstvu. Žene se znatno ređe pojavljuju na poziciji nosioca gazdinstva nego muškarci. Na nivou cele Srbije, na gazdinstvima u vlasništvu ima tek 17,3 odsto žena. Njihov udeo među menadžerima na gazdinstvu je još manji (15,9 odsto). S druge strane, one čine izrazitu većinu među članovima porodice i rođacima koje na imanjima rade, odnosno obavljaju poljoprivredne aktivnosti, kako stoji u popisu.

Na nivou čitave Srbije, njihovo učešće u ovoj kategoriji iznosi 62,9 odsto, ističu profesorke Natalija Bogdanović i Marija Babović i dodaju da su žene zaposlene na gazdinstvima retkost – od ukupno 26.279 stalno zaposlenih, 6.685, odnosno 14,8 odsto su žene. – To ne iznenađuje. Retkost je videti da se domaćinstva vode na poljoprivrednicama, a zapravo su na njihovim plećima. I ako ima žena menadžerki na gazdinstvima, među njima su retko mlade, do 35 godina, što se može objasniti još uvek prisutnim tradicionalnim modelom nasleđivanja zemljišta. 

(Agrosmart)