banner-image

S konopljom Vojvodina ekološki čista

Ne tako davno Vojvodina je slovila za ozbiljnog proizvođača industrijske konoplje evropskog ranga, lepo je od ove biljke zarađivala na svetskoj pijaci i kupila lovorike gde god da se pojavi s kanapima i drugim proizvodima za koje je bila maher. Za vrlo kratko vreme, preko noći, ova blagodetna biljka doživela je sunovrat na vojvođanskim oranicama. Nekako s devedesetim uspeli smo da joj zatremo svaki trag, pa čak i onaj usmeni – ne samo da se konoplja više nije proizvodila, izvozila i donosila nam devize, već se o njoj ni reč dugo nije mogla čuti.

Čijom voljom i befelom su tih devedesetih nestale hiljade hektara konoplje u Vojvodini i zašto smo uništili biljku koja daje preko 20.000 proizvoda korisnih čoveku? Što nam je smetala industrija od koje su vajde imale na stotine vojvođanskih porodica? Zbog čega smo uništili sve što ima veze s konopljom – i mašine i alate i kudeljare? Zašto smo došli u situaciju da uvozimo sirovinu za proizvodnju kanapa, po starom lošem pravilu, kudikamo lošiju od negdašnje? Puno je pitanja, a nijednog razumnog odgovora. 

Industrijska konoplja, poznato je odvajkad, je biljka koja nam može zadovoljiti brojne potrebe, od tekstila, energenta, građevinskog materijala, plastike, preko kozmetike pa do leka, mnogi tvrde. Poznavaoci kažu da se od hektara konoplje može dobiti papira koliko i od posečene šume s četiri hektara, stare vekovima. Ali, gde bi onda bila papirna industrija? „Ford“ je svojevremeno napravio prvu limariju od konoplje, ali je batalio tu proizvodnju kada se ispostavilo da ona ne zna za koroziju. To se automobilskom gigantu, naravno, nije isplatilo jer kola zadugo niko ne bi menjao. Plastika se takođe može napraviti od ove biljke, i to jeftinija i kvalitetnija, biorazgradiva. To, međutim, ne bi bilo po volji proizvođačima nafte, to jest petrohemikalija…

Uprkos bogatom iskustvu u gajenju, a shodno nekim novim interesima, konoplja je nestala s naših polja, a za njom i mnogobrojne kudeljare u Vojvodini: u Apatinu, Odžacima, Senti, Čelarevu, Ratkovu… Neke od njih su bile najvažnije u Austrougarskoj monarhiji, u njima su pravljene čak i žice za teniske rekete korišćene širom Evrope. Danas nema nijedne.

– Vojvodina je do Drugog svetskog rata, a i kasnije, imala oko 200 kudeljara. Nažalost, uništili smo sve tipove mašina, sve predionice – priča za „Dnevnik“ nekadašnji predsednik komisije za konoplju Jugoslavije, direktor čuvene apatinske kudeljare Stjepan Keler.

Samo na području koje je „pokrivala“ kudeljara u Apatinu, do devedesetih godina prošlog veka bilo je 1.600 hektara pod ovom kulturom. I pored debakla, Keler veruje da bi se konoplja mogla vratiti na velika vrata. A kada bi se ova proizvodnja oživela, kada bi se ponovo digle velike predionice, veliki doradni sistemi, Vojvodina bi mogla da bude ekološki stoposto čist region, veli ovaj veliki poznavalac i zaljubljenik u konoplju. 

Keler, vrhunski stručnjak koji je, uzgred, bio i najmlađi direktor neke fabrike u Jugoslaviji, tragajući za novim saznanjima projezdio je tokom svog radnog veka mnoge njive, pogone i naučno-istraživačke kuće u svetu, pišući stranice posvećene ovoj plemenitoj biljci, promovišući njene kvalitete. To, sa jednakom voljom i posvećenošću, radi i danas.

– Konoplja je jedino nacionalno vlakno koje je Srbija imala. Njene korisne osobine teško je nabrojati. Dragocena je bila kao plodored na njivama. Imala je osobinu da svojim sklopom zatvori prodor sunčevih zraka i ne dozvoli da bilo koje seme ili biljka nikne, a zemljište je ostajalo čisto, nezakorovljeno. Zapravo, ona može da se primenjuje svake treće godine, kao čistač tla, tu nema upotrebe herbicida. A samo to je dovoljno da možemo da proizvodimo i jedemo zdravu hranu, što je u današnjim uslovima najveće bogatstvo. Još davne 1974. godine smo, kao grupacija na čijem sam čelu bio, ukazivali na sve dragocenosti ove biljke. Radili smo na tome da dobijemo što jeftinije vlakno i da se maksimalno iskoristi konoplja, a da se ne upotrebljavaju nikakva hemijska sredstva – podseća Keler napominjući da ta zahvalna kultura ne traži agrotehničke mere, ne zna za parazite, bolesti…

Pored toga što zemlju čisti od korova, ova biljka, priča nam sagovornik, korisna je jer donosi veliku količinu celuloze. Stabljika je deblja od trske, a vlakna su prilikom prerade davala mnogo pozdera koji se mogao koristiti umesto nafte.

– Dva kilograma pozdera po energetskoj vrednosti menjaju litar nafte, te su kudeljare poput apatinske, kao nusproizvod ovu biljku mogle da koriste i kao energent. Osim toga, znali smo po tome što bi kada bi se konoplja močila širio neprijatan miris amonijaka, da je korisna i kao azotno đubrivo. Recimo, takva se tečnost može koristiti za prskanje povrća, što bi omogućilo potpuno zdravu, ekološku proizvodnju – poručuje Keler ukazujući i na lekovita svojstva semena konoplje koja se gajila i može da se gaji na našim njivama. – Ono ima sve vitalno neophodne amino kiseline, uključujući redak oblik GMA, odnosno gamalinoleinske kiseline dragocene za dobro stanje krvi. Izvor je dijetetskih vlakana, kalcijuma, kalijuma, gvožđa, proteina…

Inače, konoplja je korisna „od glave do pete“. Celokupna biljka se koristi za proizvodnju vlakna, odnosno pozdera, cvet i list su sirovina za kozmetičku i farmaceutsku industriju, a iz zrna se dobija konzumno ulje.

Popularnost konoplji raste, što zbog ekonomskih, što zbog ekoloških razloga. Uglavnom se sada seje radi semenki iz kojih se dobija visokokvalitetno i sve traženije hladno ceđeno ulje. Evropska unija, recimo, donela je pre par godina standarde kvaliteta po kojima se izbacuju iz upotrebe plastični konci u prehrambenoj industriji tj. obavezna je upotreba prirodnih, mahom konopljinih vlakana.

Mi se, nažalost, ničim od toga ne bavimo, kao da nam nije u interesu da zaradimo i vratimo nekadašnje pozicije na svetskoj pijaci. Kanape sada pravimo od uvozne sirovine, a konoplja nam je posle Drugog svetskog rata neko vreme bila jedini izvoz. Prema podacima Organizacije za hranu Ujedinjenih nacija FAO, tadašnja Jugoslavija bila je najveći evropski proizvođač konoplje, ako ne računamo SSSR, a u Vojvodini je osnovana jedinstvena berza kudeljine stabljike odakle se diktirala cena od Italije do Engleske. Sada uzdanicu koja je pomogla da se posleratna privreda digne na noge gajimo na manje od stotinu hektara.

Bezrazložan strah

Strah od zloupotrebe industrijske konoplje potpuno je besmislen i neutemeljen, veli Stjepan Keler. Jer, maksimalna propisana količina THC-a (psihoaktivne supstance) u Srbiji je oko 30 puta manja od one koja se nalazi u indijskoj konoplji koju puše uživaoci. Pa ipak, u Srbiji se uzgajanju industrijske konoplje još uvek prilazi s podozrenjem. Proizvodnja je dozvoljena, ali se mora prijaviti Ministarstvu poljoprivrede po određenoj proceduri. U Hrvatskoj se, recimo, ova biljka na njive vraća brže nego kod nas.

(Dnevnik)