banner-image

Ne sputavati vraćanje imovine nikom pa ni crkvama

Povodom današnjeg obraćanja generalnog sekretara Lige socijaldemokrata Vojvodine, Bojana Kostreša, ministrima u Vladi Srbije Branku Ružiću i Siniši Malom, Mreža za restituciju u Srbiji uputila mu je otvoreno pismo kao nekadašnjem predsedniku radne grupe za izradu zakona o javnoj svojini.

Uz podsećanje na to da je Kostreš funkcioner političke partije koja je godinama  imala svoje predstavnike u javnim preduzećima, pa tako i JP Nacionalni park Fruška gora, kao i lokalnim samoupravama širom Vojvodine, ova organizacija upitala je kolike su poreze na imovinu plaćala javna preduzeća koja i danas besplatno koriste državnu imovinu, kao što je npr. poljoprivredno zemljište, šumsko zemljište…

„Da li ste kao predsednik radne grupe za izradu zakona o javnoj svojini 2011. godine, obavestili radnu grupu i zalagali se za ukidanje diskriminacije koja postoji između onih koji potražuju imovinu u restituciji i svih ostalih korisnika državne imovine? Da li ste, bilo gde, istakli diskriminaciju svih potražilaca imovine u restituciji, pa tako i crkava i verskih zajednica, kao i običnih građana, zadužbina… koji mogu potraživati samo ono što je nekada bilo u njihovom vlasništvu, uz mnogobrojna ograničenja i decenijskih korisnika nepopisane državne svojine, opština, gradova, preko 700 javnih preduzeća i stotina privatizovanih preduzeća u Srbiji, koji i danas besplatno koriste državnu svojinu, ne plaćaju poreze na imovinu, ostvaruju ekstremne profite, neskriveno žele da tu imovinu praktično oduzmu državi Srbiji i da je unovče što bolje – navodi se u otvorenom pismu.

Mreža za restituciju podsetila je na to da tokom „javne“ rasprave o zakonu o javnoj svojini, u organizaciji  Vlade Mirka Cvetkovića, kojom je Kostreš predsedavao, nije imali mogućnosti da u njoj učestvuje. Kako navodi, podatke o stvarnim namerama radne grupe, lakše je dobijala u institucijama Evropske unije nego u sopstvenoj državi.

„I nedavno usvojena Rezolucija u spoljnopolitičkom odboru Evropskog parlamenta od 4. oktobra 2018.  govori o diskriminaciji svih korisnika restitucije zajedno, pa i crkava i verskih zajednica u odnosu na sve ostale korisnike državne svojine koja je stvorena još 2009. godine, Zakonom o planiranju i izgradnji, a nastavljena Zakonima o javnoj svojini i restituciji iz 2011. godine. Zato što smo diskriminisani, građani i crkve i verske zajednice i zadužbine, nismo sami krivi, već oni koji nas u toj diskriminaciji drže decenijama“, navodi se i dodaje da vraćanje svakog kvadratnog milimetra poslovnog prostora, hektara šume, njiva, građevinskog zemljišta, po definiciji obezbeđuje više novca u budžetu Republike Srbije i lokalnih samouprava.

„Nasuprot tome, što duži opstanak nepopisane državne imovine, omogućava nekolicini povlašćenih dodatno ekstremno bogaćenje, iznošenje novca iz Srbije u vagonima, i opstanak njihovih pogubnih monopola. Zato ne treba sputavati i osuđivati vraćanje imovine nikome, pa ni crkvama i verskim zajednicama“, apeluje Mreža za restituciju u otvorenom pismu koje je potpisao njen predsednik Bogdan Veljković.

S. G.