banner-image

Kovačić: Nemojte da razmišljate samo o izborima već i o poljoprivrednicima koji vas hrane

Vlada Srbije izašla je sa nekoliko mera pomoći poljoprivrednicima kako bi se ublažile posledice nastale usled bolesti kovid 19. Jedna je isplata jednokratne novčane pomoći poljoprivrednim gazdinstvima, druga je finansijska podrška kroz olakšan pristup korišćenju kredita kod poslovnih banaka, a poljoprivrednici imaju pravo i na podršku Fonda za razvoj.

Pomenimo, pravo da se obrate Fondu ili komercijalnim bankama sa zahtevom za odobrenje kredita, poljoprivrednici su imali i bez ovih mera, a od danas mogu da očekuju, bez podnošenja zahteva, da im Ministarstvo finansija, to jest Uprava za trezor uplati jednokratnu novčanu pomoć na njihove namenske račune, na osnovu stanja u Registru poljoprivrednih gazdinstava i Veterinarskoj bazi na dan 16. april ove godine.

Daniel Kovačić

Poljoprivrednik iz Đurđina Daniel Kovačić jedan je od oko 565 hiljada nosilaca poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji, na koje se ove mere odnose. Zamolili smo ga da za Agrosmart prokomentariše i objasni da li će i u kojoj meri njegovo i druga gazdinstva u Srbiji imati koristi od paketa državne pomoći u kojem se našla i poljoprivreda.

-Kao običnom, punoletnom građaninu, bez obzira na status zaposlenja, bio poljoprivrednik ili ne, sleduje mi pomoć od 100 evra za koju još uvek nismo sigurni u kom obliku i kada će biti realizovana. Tih 11.600 dinara meni samo po sebi neće značiti mnogo, to mi je ili jedan i po rezervoar dizela u auto, ili račun za telefon i internet, ili četiri dana Lidla…- veli Kovačić.

Kako kaže, preračunato u poljoprivredne vrednosti, to je trećina rezervoara u traktoru ili dve litre insekticida za tretman semena kukuruza ili dve i po vrećice semena kukuruza ili 250 kg veštačkog đubriva ili slično…

Prošle godine sam samo veštačkog đubriva potrošio više od dva šlepera, stotinak vrećica semena kukuruza (a gde je žito, ječam, repica…) pa vam onda možda bude i jasnije malo koliko mi znači tih 100 evra ili 11.600 dinara po punoletnoj osobi/poljoprivredniku – kaže on. – Uredba kojom se određuje pomoć stočarima, voćarima i povrtarima u iznosima do najviše 30.000 dinara, odnosno 90.000 dinara po gazdinstvu tj. 3.000 din po kravi (do 10 grla, a ona sirota jedanaesta, njoj ništa), 500 po ovci, kozi, 800 dinara po košnici (za starije od 70 godina), 25 dinara po kvadratnom metru registrovanog prostora za uzgoj biljaka, pa najviše do 90.000, će takođe predstavljati jedan ozbiljan izazov u prilagođavanju u mojoj osnovnoj proizvodnji, pošto meni, kao stočaru (i rataru!) sa onih 100 evra i ovih 30.000 je sada rezervoar u traktoru ozbiljno prepunjen i ako se baš zaletim sa poslom možda bih ga i mogao potrošiti za 15-16 sati intenzivnog rada.

U stvari, dodaje naš sagovornik, mogao bih kada bih imao pravo na kretanje u okviru policijskog časa, što sam na moju veliku radost i sreću i ostvario iz drugog puta, jer ja sam sada čovek koji je sa 46 godina od države dobio dozvolu da se kreće i da radi (!), ali ako sam pčelar koji ima više od 70 godina (1/3 registrovanih pčelara u Srbiji pripada toj starosnoj grupi) i ako sam kojim slučajem dovezao rano proletos svoja pčelinja društva u Vojvodinu na pašu (a jesam ako želim med), sada zbog zabrane izlaska iz kuće mogu da se oprostim od njih jer su sigurno ili ukradene, ili bolesne, ili izgladnele ili jednostavno našle boljeg gazdu.

Znači, sa tih 20.000 dinara, kojima će mi država kao pčelaru pomoći, mogu da saniram samo jedan mali deo štete koju sam pretrpeo kao višedecenijski proizvođač, jer eto, policija mi nije dala da mrdnem od kuće makar na jedan dan da uradim sve ono što je neophodno za moj posao, ukazuje Kovačić napominjući da su posebna priča štetnosti neblagovremenog zaprašivanja biljaka…

-Treća velika, grandiozna pomoć je kredit. I to ne makar kakav, nego isti onaj koji su već nekoliko puta ukidali i vraćali jer im je bio ili skup, ili su ga radili opšinski fondovi za koje se kasnije utvrdilo da su trošili sredstva nenamenski i ne po zakonu. Sreća pa nam je sve ostalo zategnuto i po zakonu, pa su ovo brže-bolje (da ne kažem jače) ukinuli. Na brzinu, krediti od tri do pet godina, za bukvalno sve u poljoprivredi, koje daju poslovne banke, a Vlada servisira preko Garancijskog fonda. Grejs period godinu dana, (osim za junice, 2 godine) godišnja kamata od 1% do 2%, 1,5% obrada kredita, hipoteka 1/1 (katastar, notari, niko ne radi, minimalna cifra za takse oko 50.000,00… ode ona pomoć od 100 evra i 30.000,00 za krave, zaloga isto tako, procenjivači ne rade) na maksimalan iznos kredita do šest miliona dinara po gazdinstvu ili 18 miliona za pravna lica – kaže Kovačić.

Sve u svemu, ništa novo, ni zarez u ovoj uredbi nije nov, dodaje on. Osim možda traktora za 2%. Podseća na to da ovi krediti postoje godinama unazad i da ih poljoprivrednici koji mogu redovno koriste.

-Zašto država nije rekla sledeće: evo mi ćemo, pošto brinemo za srpskog seljaka, obezbediti sredstva za kredite da ne morate vi stavljati zemlju pod hipoteku (kao u Mađarskoj, recimo), mi znamo da poljoprivrednici kredite vraćaju u obimu od 95% na vreme i u celosti, mi želimo da se osećaju sigurno i u toplom u svojim novim traktorima (ili u hladnom leti, svejedno), jer je nama važno da naša poljoprivreda bude jaka, konkurentna i da može da se nosi sa drugima u regionu. Nit’ mogu da obezbede, nit’ znaju, niti žele, a najmanje im je važno da učine bilo šta korisno za poljoprivrednike u ovoj zemlji – naglašava Kovačić.

Po njemu, kada je o kreditima reč, značilo bi mnogo više da Vlada obezbedi sredstva za obezbeđenje kredita, da poljoprivrednici ne moraju da zalažu zemlju, nego da se obavežu državi da će da vrate kredit. A vraćaju ga, tu država ne rizikuje ništa.

Kada je o meri po grlu reč, iznosi su mali, dodaje on – ograničeni su na manji broj grla, ciljaju se manji proizvođači koji su brojniji i koji će biti ‘zahvalniji’ za izbore koji slede. Finansijski ne znače mnogo, više kao gest.

-Ako želite nešto pametno da uradite, smanjite akcize na gorivo da se ne brukamo više sa ubedljivo najskupljim dizelom u Evropi, podignite subvencije i broj hektara po gazdinstvu i nemojte da razmišljate samo o izborima nego malo i o ljudima, a možda koju misao da posvetite i poljoprivrednicima koji vas hrane, poručuje Kovačić. 

S. G.