banner-image

Organska hrana domaćih proizvođača stigla direktno u školske kuhinje

Zahvaljujući projektu Strength2Food u skoro trideset škola u Srbiji biće unapređen kvalitet ishrane dece a poljoprivrednici će imati siguran plasman organskih proizvoda

Trideset škola iz Beograda, Novog Sada i zapadne Srbije zajedno sa organskim proizvođačima učestvuje u velikom projektu iz oblasti poljoprivrede i ishrane Strength2Food, finansiranom iz EU programa za istraživanje i inovacije Horizon 2020. Ovaj veliki petogodišnji projekat vredan 6,9 miliona evra, koji okuplja 30 partnera iz celog sveta privodi se kraju i primiče cilju, a kada je o Srbiji reč, zadatak mu je bio da unapredi kvalitet ishrane dece u osnovnim školama i to kroz direktnu saradnju sa poljoprivrednim proizvođačima.

Kako u razgovoru za Agrosmart ističe izvršni direktor Evropske trening akademije (EUTA) Ratko Bojović, Strength2Food doprineo je i razvoju kratkih lanaca snabdevanja hranom ali i unapređenju sistema javnih nabavki, kako bi škole kupovale i kvalitetniju, a ne najjeftiniju hranu.

Pomenimo, EUTA je zajedno sa Univerzitetom Njukastl pisala ovaj projekat važan za celu Evropu, a partneri u Srbiji su Ministarstvo prosvete, Ekonomski fakultet u Beogradu, opština Arilje i TopClass agencija.

-Naš zadatak bio je, između ostalog, i da pomognemo školskoj upravi da pripremi tendersku dokumentaciju, ali i poljoprivrednim proizvođačima kako bi odgovorili kvalitetom i kvantitetom na potrebe škola, kao i drugih javnih institucija na lokalu. Osim unapređenja kvaliteta ishrane u osnovnim školama i unapređenja sistema javnih nabavki cilj je bio i da omogućimo da mali poljoprivredni proizvođači prodaju svoje proizvode direktno školama, a kasnije i drugim javnim institucijama na lokalu. Mi ove kratke lance snabdevanja vidimo kao mogućnost da se smanje troškovi transporta, kao i ukupna cena namirnica za potrošače, ne samo zbog jeftinije distribucije već zato što nema troškova posrednika. Takođe, da se omogući pristup novim tržištima na lokalu za male proizvođače i samim tim unapredi njihova konkurentnost i na kraju da i sami kupci (u ovom slučaju učenici) dobiju sveže, lokalno proizvedene, proverene i zdrave namirnice, objašnjava Bojović.

U tom smislu u projekat je uključeno skoro 30 škola iz Srbije i jedan broj organskih proizvođača uglavnom povrća, kojima smo na kraju pomogli da osnuju i registruju zadrugu BioLogika, veli on.

-Na početku projekta, nam nije bio cilj da to budu organski proizvođači, ali jeste da to budu provereni proizvođači koji mogu da garantuju za kvalitet proizvoda, ali i za količine i raznovrsnost poljoprivrednih proizvoda tokom cele godine. To je ogroman izazov za najveći broj malih proizvođača, zbog čega smo i kontaktirali i analizirali veliki broj različitih poljoprivrednika dok nismo utvrdili ko uopšte može i želi da snabdeva škole. Recimo, većim proizvođačima škole nisu interesantno tržište, jer za njih generalno to nisu velike količine i nije značajan novac. Za male proizvođače to je značajan logistički izazov, nije im poznat sistem javnih nabavki, teško mogu da ponude paletu različitih proizvoda koje škole potražuju, a moraju i da garantuju da će snabdevati školu tokom cele godine i to bez promena cene – kaže sagovornik Agrosmarta.

Nakon detaljne analize izdvojen je jedan broj organskih proizvođača, koji samostalno ne bi mogli da snabdevaju škole, ali kao grupa poljoprivrednika to nije nemoguća misija, pa se stoga udruživanje zapravo iskristalisalo kao jedina opcija. Zato im je EUTA zajedno sa partnerima pomogla da osnuju i registruju zadrugu u Novom Sadu – BioLogiku, koja je kasnije pobedila na tenderu za jednu osnovnu školu u Beogradu.

-Osnovna škola “Kralj Petar I” u Beogradu je prva u Srbiji, po mom saznanju, koja učenicima priprema obroke sa svežim, organskim povrćem. To ni u Evropi nije čest slučaj. Tako smo uspeli da obezbedimo zdravu, kvalitetnu, proverenu i lokalno proizvedenu hranu, u našem slučaju samo povrće, za decu, po povoljnim cenama, a sa druge strane otvorili smo novo tržište za poljoprivrednike – ističe Bojović.

Po njegovim rečima plan je da se uvede organsko povrće i u druge škole, posebno u Beogradu i Novom Sadu, gde za to zaista i postoji realna mogućnost, u smislu dovoljne potražnje, blizine organskim proizvođačima i mogućnosti da se roba efikasno isporuči.

Neznatno skuplje, a puno kvalitetnije i zdravije

-Na početku projekta praktično svi su nas upozoravali da ovo nije moguće sprovesti, međutim izračunali smo koliki bi bio uticaj na povećanje cene koštanja školskih obroka kad bismo zamenili konvencionalno povrće organskim i ustanovili da je to povećanju svega oko pet odsto na nivou ukupne godišnje javne nabavke svih namirnica. Naime, povrće čini manji deo namirnica koje škola kupuje u toku godine, tako da iako se radi o višim cenama povrća, na nivou cele javne nabavke to se ne primećuje toliko. Sa druge strane, poljoprivrednici prodaju povrće po velikoprodajnim cenama, što znači da škole kupuje po povoljnijim cenama povrće, nego što su recimo u prodavnici – objašnjava Bojović.

Dodaje da se tokom projekta radilo na dva fronta kako bi se omogućili da poljopivrednici potpišu prvi ugovor direktno sa školom. Kada je o školama reč najpre je obavljen detaljan uvid u tipove i količine namirnica koje škole kupuju, potom je urađena analiza isporuke namirnica, analiza javnih nabavki hrane, kao i analiza cena namirnica. Paralelno, među poljoprivrednicima izabrani su potencijalni dobavaljači, a potom im je pružena pomoć u udruživanju, osnivanju i funkcionisanju zadruge i pomoć u logistici prilikom isporuke namirnica školama.

-U radu sa školama cilj nam je da pomognemo onim školama koje same pripremaju hranu u svojim kuhinjama da unaprede postojeće menije kako bi služili obroke koji imaju veću nutritivnu vrednost. Zatim da radimo na unapređenju veština u pripremi kvalitetnih obroka koja će deca zaista da jedu kako bi bili manji ostaci hrane i to u saradnji sa glavnim kuvarom i nutricionistima Barilla akademije i da obezbedimo školama edukativne i promotivne materijale usmerene na decu, roditelje, nastavnike i kuvare u školama. Ove materijale postavljamo na naš sajt https://sites.google.com/view/strength2foodsrbija. Na kraju, prikupili smo menije iz škola i napravili jedan spisak najčešće korišćenih jelovnika, a koji imaju potrebne nutritivne vrednosti i zajedno sa ovim nutritivnim vrednostima i načinom pripreme obezbedili školama, kako bi se postavili standardni u ishrani u osnovnim školama u Srbiji – kaže Bojović.

Baci se trećina obroka

-Merili smo i ostatke hrane u osam osnovnih škola u Beogradu, Novom Sadu, Loznici i malim seoskim školama u okolini Valjeva i ustanovili da se u proseku baci oko trećina hrane, tj toliko deca u proseku ne pojedu od obroka. Ovi rezultati su vrlo slični i u drugim evropskim zemljama, tako da se tu ne razlikujemo puno. To za posledicu ima da deca ne unose dovoljno hranljivih materija, a sa druge strane roditelji u proseku bacaju trećinu novca za ishranu u školama. Da bi se smanjile količine hrane koja se baci potrebno je raditi na edukaciji dece u školama ali i na edukaciji roditelja, budući da se navike u ishrani stvaraju kod kuće, poručuje Bojović.

Upitnici rađeni sa učenicima prvog i drugog razreda i njihovim roditeljima u 33 osnovne škole pokazali su da deca najmanje vole da jedu povrće, što i nije toliko čudno. Generalno deca vole više hranu koja ima manju nutritivnu vrednost, veli naš sagovornik. Ispostavilo se, dodaje, da deca više vole povrće u školama koje imaju svoju baštu sa povrćem, što je jedan od primera dobre prakse.

-Analizirali smo odakle dolaze namirnice koje se služe u školskim kuhinjama i utvrdili smo recimo da se oko 30 odsto namirnica uvoze (primer belog luka i pasulja). Nama je cilj da se smanji taj procenat, a pre svega kroz direktnu saradnju škola sa proizvođačima – ističe Bojović.

S. G.