banner-image

Iz ličnog iskustva: Kako su mi japanske prepelice promenile život

Tokom potrage za lekom za svog najstarijeg sina Marka koji je bolovao od bronhitisa, Subotičanka Jelena Marković je naišla na temu o jajima japanskih prepelica. Nakon što se uverila u njihovu efikasnost i pomogla svom sinu na putu ka ozdravljenju, odlučila je da uzgaja ove nestašne ptice. Sa nama je podelila svoju neverovatnu životnu priču i sve ono najvažnije oko gajenja japanskih prepelica.

Pre četiri godine, kada joj se stariji sin razboleo, Jelena je bila samohrana majka sa dva malena dečaka, od 6 i nepune 2 godine. Imala je ograničene finansijske mogućnosti i trebalo joj je nešto zaista efikasno, a pristupačno.

– Donosili smo lekove iz cele Evrope, ali ništa nije pomoglo. Marko je trebao da ide na operaciju krajnika, ali smo je odlagali više od 2 godine, jer nismo mogli da spojimo ni 2 nedelje, a da ne bude bolestan. Za operaciju morao je da bude potpuno zdrav, imunitet je morao da mu bude jak – priča nam Jelena.

Zdrav život i pravilna ishrana – Jelenin stil

Kako sama kaže, po struci je fitnes instruktor i nutricionista. Završila je više viših škola, obuka i kurseva, a ima i dugogodišnje iskustvo u praksi, te se može pohvaliti solidnim znanjem iz te oblasti.

– Iskreno, na prvu ruku, priča o jajima japanske prepelice mi je zvučala nerealno. Ipak, odlučila sam da probam. Nakon prve ispijene kutijice jaja koju sam kupila, sada od bivše vlasnice moje farme Violete Hamlar, videla sam promene na bolje na svom detetu. To me je definitivno pokrenulo da kupim svoje prvo jato japanskih prepelica – objašnjava nam Jelena kako je sve počelo.

Igrom slučaja, baš u tom periodu, Jelena dobija poziv od gospođe Violete i saznaje da ona više ne može da vodi računa o farmi. Bez velikog razmišljanja, pristala je da otkupi celu farmu.

Jaja japanske prepelice su pravi eliksir zdravlja, sadrže neverovatne količine gvožđa

– U tom trenutku sam bila na treningu sa svojim najboljim prijateljem Denisom. Čim sam završila razgovor sa Violetom okrenula sam se ka njemu i rekla mu: Znaš šta ima novo? Biću farmer! – kroz smeh nam priča Jelena i dodaje – naravno, to je izazvalo opšti smeh, jer sam bila gradska devojka, bez ikakvog predznanja vezanog za živinu.

Mala ulaganja, puno pažnje i nege

Kako kaže naša sagovornica, početna ulaganja nisu bila prevelika, nekoliko hiljada evra. Međutim, ono što je zahtevalo veće izdatke je obezbeđivanje adekvatnih uslova za život japanskih prepelica.

– One zahtevaju pre svega konstantnost: konstantnu temperaturu, osvetljenje, vlažnost vazduha… Takođe, ishrana mora biti pravilna, izbalansirana i opet, konstantna, a hrane se 3 puta dnevno – objašnjava nam Jelena.

Japanske prepelice jedu žitarice i mleveno zelje, voće, povrće, svežu travu koja se, takođe, seče ili melje. Jelena ne dodaje vitamine i suplemente, ali je čula da to dosta povećava proizvodnju. Ptice su dosta otporne na bolesti, ali su veoma osetljive na promene.

– Na bilo koju promenu prepelice odgovaraju prestankom nošenja jaja. Nisu osetljive na bolesti, dosta su otporne. Uginuća se dešavaju u početku, ali ne često. Međutim, čim im nešto promenite od uslova života – produkcija jaja jednostavno izostane – priča Jelena.

U tom početnom periodu, Jelena je sa svojim sinovima živela u gradu, ali je prepelicama napravila mali raj u 40 kvadrata podruma svoje kuće. Naime, japanske prepelice ne mogu da se gaje u slobodnom uzgoju, napolju, jer bi imale drastične promene uslova. Pored toga, ne mogu da lete, a vole da se sakrivaju i brzo bi završile u čeljustima predatora. Zbog toga se uglavnom drže u kavezima.

Jelenini roditelji su po zanimanju diplomirani inženjeri agronomije, te su joj mnogo pomogli svojim savetima oko uzgoja.

– Bili su uključeni u ovaj moj projekat od početka, kako stručnošću, tako i spremnošću da „ulete“ kada god mi je pomoć bila neophodna. Dnevna rutina traje oko 2h, ali je potrebno stalno biti prisutan, jer su one sitne, nezaštićene životinje koje se često zaglave, glodari „kradu“ jaja i slično. Životni vek je kratak, kod nas oko 1,5-2 godine, dok se u „industrijskoj proizvodnji“, nakon svega 6 meseci kolju i zamenjuju mladima – objašnjava Jelena.

Pandemija, karantin, ljubav i bio-farma

Prethodni period obeležen pandemijom nam je svima doneo razne promene. Nekome male, a nekome velike.

– Kako nisam mogla da se bavim svojim osnovnim zanimanjem, odlučila sam da ne budem jedna od onih koji će sažaljevati sebe i svoju decu, nego preduzeti nešto. Iskoristila sam svoje nutricionističko znanje, upisala još jedan online kurs, i počela produbljivati posao sa japanskim prepelicama – kaže Jelena.

U međuvremeno, nesebična ljubav između dva najbolja prijatelja je počela da buja i Jelena je sa Denisom uplovila u bračne vode, a zatim su se odlučili na još radikalniji potez.

U svim poslovima Jelena i Denis su zajedno a sve se proizvodi po principima zrdave hrane

– Želeli smo da imamo još dece, ali mi je doktorica rekla da smatra da će to biti teško zbog mog zdravstvenog stanja. Odlučilla sam se na još radikalniju promenu. Preselili smo se u predgrađe, na staro trošno imanje od 4000m2. Radeći dan i noć, uz druge poslove, od oronule vikendice napravili smo kuću, proširili farmu, nabavili još životinja, guske, zečeve, pčele… Počeli smo da se bavimo uzgojem organskog voća i povrća. Nosimo se principom da svi naši proizvodi moraju biti, pre svega, najvišeg mogućeg kvaliteta, dok je kvantitet u drugom planu. Sve što se kod nas koristi je 100% prirodno, bez dodavanja hemije. Prskanje bilja ne postoji, zemlja se obrađuje ručno, đubri se isključivo domaćim đubrivom koji pravim sama od stajnjaka i raznih organskih ostataka iz kuhinje – priča nam Jelena.

Kako sama kaže, promena načina života urodila je plodom, priroda je čudo i pruži rešenje za sve probleme. Jelena je u blagoslovenom stanju i zajedno sa suprugom sada svakog dana očekuju proširenje porodice.

– Zbog toga su se naši proizvodni kapaciteti smanjili i sveli se na svega oko 200 prepelica, ali to će se ubrzo promeniti. Čim naš Lazar malo stasa, negde u aprilu, planiram da se vratimo na najmanje 500 jaja dnevno – odlučno kaže Jelena.

Eliksir mladosti i zdravlja

 Jaja japanske prepelice su pravi eliksir zdravlja, jer sadrže neverovatne količine gvožđa, te anemiju rešavaju kao od šale. Kako navodi naša sagovornica, imaju veliki broj vitamina, pre svega, B grupe, pomažu u jačanju imuniteta, kod plućnih bolesti, gihta, loše potencije, problema sa varenjem i probavom, lošeg tena…

Jelena je u početku bila jako skeptična po pitanju tržišta. Ali, ako je proizvod kvalitetan, kupci sami dolaze. Jaja japanske prepelice prodaje po 12 dinara. Jaja se prodaju najviše 48h od trenutka kada su ih prepelice snele, jer Jelena insistira da budu sveža, iako im je rok  preko mesec dana. Kupci su prepoznali njihove proizvode i uvek se traži „jaje više“.

Pored jaja japanske prepelice, Jelena ima niz drugih proizvoda koje sama pravi.

Mogu i rezanci od jaja prepelice

– Počela sam proizvodnju raznih proizvoda od jaja japanske prepelice, testa, paštete, eliksira za jačanje imuniteta. Takođe, počela sam da pravim pekmeze i sokove od organskog voća,  kao i kolače bez brašna i šećera – navodi Jelena šta sve proizvodi.

Nešto što je posebno izdvojila ova hrabra, mlada žena je „Eliksir mladosti i zdravlja“. On sadrži zeleno žito koje Jelena sama uzgaja, zatim, jaja japanske prepelice, orašasto voće, pčelinje proizvode, beli luk i lumun.

– Svi ovi sastojci zajedno čine čuda za imunitet, pomažu kod hipertenzije, čišćenja lica, slabe probave, loše potencije, neplodnosti i, najvažnije, stvara baznu sredinu u organizam što je uslov za očuvanje zdravlja i borbu protiv kancerogenih bolesti – objašnjava nam Jelena i dodaje – Ono što bih želela da napomenem, to je da ja nisam mlada mama. Imam preko 35, ali ipak, za vreme prethodnih 9 meseci, uprkos savetima doktora, nisam popila nijedan lek ili suplement. Sve što je meni i bebi neophodno, uzela sam sa našeg imanja i oboje smo odlično!

Njen dugoročni plan ili, kako sama kaže, san je da razvije farmu organske proizvodnje koja bi bila otvorena za posetioce, pre svega za decu. Kaže, ima volje i snage za sve. Od rada ne beži. Njen dan počinje oko 4h ujutro i završava se oko 22h.

Trenutno od imanja ne mogu da žive, već moraju da rade neke druge poslove kako bi prehranili porodicu. Ali, Jelena veruje da se od farme može živeti, a ono što su dobili ovim načinom života nema cenu.

Tijana Todorović
Autor fotografija: Bio-farma Marković, Jelena Marković