banner-image

Ratari o sunovratu cena i poljoprivrede: „Ko vam za kukuruz sutra da 11 ili 12 dinara svaka čast“

Iako berba kukuruza nije završena, očekuje se da će ukupan ovogodišnji prihod biti na nivou proseka, i da će iznositi oko sedam hiljada tona po hektaru.

Upravo je kukuruz u prethodnim nedeljama bio primarna kultura u trgovanju, učestvujući u ukupnom obimu prometa sa 41 odsto, u cenovnom rasponu od 15,30 do 15,80 dinara po kilogramu bez PDV-a.

Na tržištu pšenice, prema berzanskim podacima, odnos između ponude i tražnje bio je izjednačen. Pšenicom se trgovalo u cenovnom rasponu od 18,50 do 19,80 dinara po kilogramu bez PDV-a, dok cena soje beleži blagi pad u odnosu na prethodni period.

Osim soje, primetan je pad cene kod svih primarnih poljoprivrednih kultura, te su poljoprivrednici nezadovni. Tišti ih i nevreme koje je letos pogodilo Srbiju i uništilo useve.

Dobar prinos, a niske otkupne cene

Vukašin Baćina, poljoprivrednik iz sela Jaše Tomić, ističe da su poljoprivrednici trenutno u ogromnom problemu, jer ne mogu da se razduže za repromaterijal, kao ni da državi unapred plate zakup državnog poljoprivrednog zemljišta.

„Mi smo uradili sve agrotehničke mere. Uložili smo ogroman novac ove godine i sada ćemo doći u situaciju da ćemo u novembru svi otići u blokadu ili stečaj, zavisi da li je firma ili gazdinstvo, jer jednostavno mi više nemamo sredstava da se bavimo ovim poslom. Na sve to, imamo i jako niske otkupne cene, tako da je poljoprivrednik u Srbiji osuđen na bankrot i propast ove godine“ – istakao je Baćina.

Baćina: Uložili smo ogroman novac ove godine i sada ćemo doći u situaciju da ćemo u novembru svi otići u blokadu ili stečaj

Sličnog je stava i agronom u društvenom poljoprivrednom preduzeću „Branko Gleđa“ iz sela Banatsko Višnjićevo Vojislav Trkulja, koji ističe da situacija u ratarstvu nikada nije bila finansijski teža.

„Mi se svake godine pitamo šta sejati – koliko pšenice, koliko kukuruza, koliko soje. Svake godine isto pitanje, a odgovora nema. Srbija je deo evropskih i svetskih tržišta, a ona diktiraju cene. Mi smo kao zemlja veliki proizvođači, tako da deo naših proizvoda ide za izvoz. Međutim, i to robe što sada imamo teško možemo prodati, ali ona i ne vredi zbog cena. Šta će se dalje dešavati ne znamo, ali nismo optimisti“ – zaključuje Trkulja.

Što se stanja cena tiče, poljoprivredni analitičar Žarko Galetin kaže da smo prošle godine imali izuzetno loš prinos, dok je cena bila dobra, a da je ove godine  obratna situacija – prinos je solidan, ali je cena izuzetno niska. Cena kukuruza se kreće i ispod 16 dinara, što je ispod svakog očekivanja poljoprivrednih proizvođača, što ih dovodi u problem, jer će svi oni kojima je rod bio ispod prosečnog, svakako biti u gubitku.

Gubici i na šećernoj repi

„Od prinosa koji je bio najmanje sedam i po vagona, neće proći ni na četiri vagona po hektaru, zato što šećerana nije počela na vreme da je vadi. Repa, rekli bismo, ima bar 20 odsto šećera. U šećerani pišu da ima 16 posto, a toliko šećera imaju najlošije repe. Ne znam ni kada će se završiti to vađenje repe, jer bi trebalo da se dnevno vadi u proseku od 12 do 14 hektara, a mi je ne vadimo ni sa pet hektara. Sve sporo ide“ – priča za Agrosmart poljoprivrednik iz zrenjaninskog sela Sutjeska, Marko Pilipović.

„Trule repe je bilo, ima je i sada, ali ko će meni da plati tu razliku koju sam sada izgubio. Kao proizvođač, tu jedino ja ispaštam“ – nastavlja on. „Kažu oni – pa gubimo svi. Oni će manje šećera da proizvedu, pa će da zarade manje, ali će  uložiti koliko im ja predam repe i od toga će dobiti šećer, a ja sam uložio sve za neki maksimalan prinos, koji sam sada izgubio. Oni gube, ali ja gubim najviše. I na sve to je dodatni problem elementarna šteta koja je bila letos. Još uvek niko nikakvu pomoć iz opštine niti nudi, niti išta.“

Izvoz žitarica – šta sa kukuruzom?

Iako je prošlogodišnja zabrana izvoza žitarica obustavljena ovog leta, višak proizvoda je stvorio nove probleme.

„Mi smo sad u problemu zato što je država prošle godine zabranila izvoz pšenice i kukuruza. Imamo velike količine pšenice koje neće niko ni po mizernoj ceni i sad dolazimo do problema gde i ovaj rod kukuruza nema gde da se uskladišti. Silosi su puni i zatrpani i prošlogodišnjom i ovogodišnjom pšenicom, kao i kukuruzom, tako da ne znam šta će se desiti po tom pitanju.

Marko Pilipović: I svi ćute, niko se ne buni, svi rade….

Ko vam sutra da otkupnu cenu višu od 11, 12 dinara, svaka čast. Ili ga ne kupuju ili ga kupuju po mizernoj ceni, jer su svi silosi puni. I na taj kukuruz od 11 dinara, otkupljivač ima svoju zaradu. Tu samo direktno proizvođači ispaštaju. I svi ćute, niko se ne buni, svi rade….“ – ističe Pilipović.

Galetin potvrđuje da imamo velike prelazne zalihe pšenice. Što se kukuruza tiče, kaže on, prošle godine je proizvodnja bila oko četiri miliona tona od ukupnog prinosa sa prelaznim zalihama iz pethodne godine. Sa tom količinom, Srbija je zatvorila domaće potrebe, tek je nešto malo preteklo za izvoz, tako da ne ulazimo sa velikim prelaznim zalihama u novu godinu. Ali, sa ovogodišnjim prinosom, koji se očekuje da bude dobar, može da bude problem gde sa tim kukuruzom, kaže Galetin.

„U državi ima 10 miliona tona viška. U najboljoj varijanti da se izveze, nema šanse da se oslobodne kapaciteti za sledeću pšenicu. I isto će reći kao sada za kukuruz ili da ga ne primaju, ili da je 15 dinara. Poznanik iz Šida ima 50 hektara kukuruza i nema gde da ga vozi. Jednostavno su svi silosi puni, nema gde da ga preda, pa će kući da ga istovara. Tako da, osim zvaničnih podataka, po kućama ima još toga o čemu se ne zna, država je pretrpana robom“ – ističe Pilipović.

Pilipović kaže i da je dosta onih koji polako odustaju od bavljenja poljoprivredom.

„Ja sam u prethodnih sedam dana dobio ponudu od 200 hektara zemlje da uzmem od ljudi. To su ljudi koji su ili odustali od bavljenja poljoprivredom, pa hoće da daju zemlju, ili su im prethodni vlasnici vratili, pa hoće da je daju drugom. A ne treba ni meni, jer svesno da idem u minus neću, a da se zadužujem još manje mi pada na pamet“- kaže on.

Osim velikih količina robe, još jedan veliki problem je i što nemamo Konstancu kao veliku izvoznu destinaciju, naglašava Galetin. Ona je prepuna ukrajinske robe, kao i robe iz drugih zemalja, a mi najveći deo izvoza plasiramo upravo preko ove luke. Naši izvoznici su već dve godine relativno pasivni na tom tržištu, a te relativno velike zalihe, mogu konačno uticati i na cenu, zaključuje on.

Silvija Stojić