banner-image

Slatka voćka, slatka zarada

Proizvodnja jagode ne zahteva velika ulaganja i vraćaju se već sa punim rodom, za godinu dana. Stručnjaci kažu da bi u jagodarstvu bilo više poljoprivrednika kada bi bilo više sistema za navodnjavanje i domaćeg sadnog materijala.

Sedamsto dinara za kilogram uvozne jagode, domaćim proizvođačima obećava možda manju, ali ipak, i dalje dobru zaradu kada im za desetak dana stigne plastenička, a u maju i jagoda sa otvorenog.

– Kada pogledate koliko se ulaže, vi dobijete tri puta više, brzo se okreće novac – kaže Dragoslav Jovanović, proizvođač jagode na otvorenom.

Ministarstvo poljoprivrede vraća 40 do 55 odsto investicija u plastenike i zalivne sisteme. Subvencioniše se i kvalitetan sadni materijal, ali je problem što takvih sadnica jagode u Srbiji gotovo da nema, pa proizvođači uglavnom uvoze sadnice iz stranih rasadnika.

Oni kojima su sadnice skupe, pribegavaju različitim načinima proizvodnje sadnog materijala iz sopstvenih zasada i nelegalnom umnožavanju što i nije poželjno jer štetno utiče na proizvodnju“, ukazuje Jasminka Milivojević sa Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu.

Poljoprivrednik Dragoslav Jovanović kaže da neki ljudi smatraju da se može rasađivati iz sopstvenih živića.

– Ali to nije taj kvalitet koji treba da se dobije – kaže Jovanović.

Prošle godine Srbija je proizvela 12.000 tona jagode, 80 odsto roda je izvezeno najviše u Rusiju. Ove godine šanse su još veće, pogotovo što najveći konkurent u proizvodnji voća, Poljska, kao članica Evropske unije nije jedina na embargo listi Rusije.

– Turska je bila jedan od većih snabdevača Rusije jagodom, svežom i zamrznutom i mi tu šansu moramo da iskoristimo – ukazuje Evica Mihaljević iz Plodova Srbije.

Kada se od prosečnih 200 kilograma jagode po aru zemljišta, uz otkupnu cenu od oko jedan evro za kilogram, oduzmu ulaganja od 100 evra po aru, ostane da je zarada bar dvostruko veća. U plastenike treba uložiti nešto više, ali je i zarada bolja, prenosi RTS.