Malina – zarada i bankrot
Gotovo da nema domaćinstva u ivanjičkom kraju koje se ne bavi uzgojem maline. Ona je osnovni ili dodatni izvor prihoda, sudbina i njihov život. Malina je pečati obeležje ovog kraja, njihov ponos, ali i velika briga.
Gajenje maline je životno opredeljenje i Ljube Mojovića iz sela Šume u opštini Ivanjica. Crveno zlato, kako nazivaju malinu, gaji na 24 ara, a kupinu na sedam ari. Kaže da malina može da donese lep prihod, ali ima godina kada zarade nema. To je zahtevna voćna vrsta koja iziskuje dosta ulaganja i rada.
-Nega malinjaka počinje odmah posle berbe i traje do jeseni, a nastavlja se u proleće, objašnjava Mojović. - Đubrenje, okopavanje, orezivanje i zaštita od bolesti su obavezne agrotehničke mere ukoliko se želi ostvariti solidan rod. Samo u đubrivo i zaštitna sredstva uložio sam oko 88.000 dinara. Malina je, kaže naš sagovornik, voćna vrsta koja možda najviše zavisi od ćudi vremena. Veoma je osetljiva, pogotovo na preveliku vlagu, ali joj je za formiranje roda voda itekako potrebna. U svom malinjaku Ljubo ima sistem za navodnjavanje što mu omogućava da postigne solidan prinos. Po jednom aru u proseku ubere oko 200 kilograma ploda, a u boljim godinama i 250 kilograma. Ono na šta ne može da utiče su vremenske nepogode, pa je poučen iskustvima iz prethodnih godina Mojović ove godine osigurao zasad.
- Premija osiguranja iznosi 77.000 dinara, od toga država će mi na ime subvencija za osiguranje vratiti 40 odsto. Dakle, mene osiguranje košta koliko i 200 kilograma maline, što je mnogo manje od rizika da izgubim celokupan rod, a ove godine očekujem da ću ubrati oko 4.000 kilograma maline, objašnjava Ljubo.
Još jedan veliki izdatak za sve proizvođače maline su troškovi berbe. Dnevnice berača iznose oko 2.000 dinara, ali s obzirom na to da oni dolaze iz udaljenijih mesta, potrebno im je obezbediti i hranu i smeštaj.
Mojović se opredelio za drugačiji način angažovanja berača. Ima poznanike u blizini s kojima se pogodio da maline beru na procenat. Od količine koju uberu njima pripada 30 odsto. Svoju malinu berači daju hladnjačarima za koju im oni plaćaju.
Malinu Mojović predaje hladnjači „Eliksir grupe“ iz Šapca od koje preuzima i sav repromaterijal. Akontna cena je 203 dinara, a očekuje da će konačna biti veća. Priča se, kaže, da će iznositi oko 220 dinara. Cena kupine koja je tek na početku berbe je od 120 do 150 dinara.
-To bi bile dobre cene koje će vratiti uložena sredstva, ali i omogućiti solidnu zaradu, kaže naš sagovornik. Ipak, nije svake godine tako. Mojović se seća kada je zbog niske otkupne cene iskrčio kupinjak. Imao je tada šest ari kupine sorte čačanska bestrna, ubrao 3.600 kilograma i nije imao kome da je proda, a cena je bila samo 17 dinara po kilogramu. Već sledeće godine otkupljivana je za 100 dinara po kilogramu. U novom zasadu kupine, koji je pre tri godine podigao, zastupljena je sorta Loh nes, jer su mu je, kaže, preporučili stručnjaci, mada je on bio zadovoljan i domaćom čačanskom bestrnom. Kada je malina u pitanju, opredelio se za proverenu sortu Vilamet. Probao je da gaji i sortu Miker, ali se, barem na njegovoj njivi, nije pokazala kao najbolji izbor. Smatra da je sorta Vilamet najpogodnija za ivanjičko područje, samo je važno nabaviti kvalitetne bezvirusne sadnice.
J.Crnobarac, Poljoprivrednik