banner-image

Pčele omanule ali izvoz sladak

Članovi Saveza pčelarskih organizacija Srbije izvezli su lane 2.045 tona meda, što je višegodišnji prosek, a svi su izgledi da će tokom ove godine biti izvezeno oko 2.000 tona, pre svega zahvaljujući zalihama preostalim iz 2015. Naime, ova godina, po oceni pčelara, zbog nepovoljnih vremenskih prilika nije bila dobra i proizvedeno je samo oko 1.100 tona meda, što je oko pet puta manje od godišnjeg proseka.

Zamenik predsednika Saveza pčelarskih organizacija Srbije Milutin Petrović objašnjava da je ova godina bila jedna od najgorih u poslednjih osam decenija, zbog čega su gubici pčelara veliki. On kaže da bagrem i livada nisu medili, a samo malo meda prikupljeno je od lipe i cveta industrijskog bilja. To ipak, kako naglašava, neće uticati na to da Srbija i ove godine ne izveze 2.000 tona meda jer je od lane ostalo zaliha.

– U prvih šest meseci ove godine izvezeno je 943 tone, vrednosti veće od četiri miliona dolara – rekao je Petrović. – Najviše meda plasirano je na tržište Nemačke, Italije, Norveške, Austrije i drugih evropskih zemalja, koje veoma cene naš med koji je među najkvalitetnijim u svetu.
Srpski med je veoma konkurentan na tržištu Evropske unije jer mu je najveći adut vrhunski kvalitet. Pčelari u Srbiji danas poštuju čak 80 odsto propisa iz sfere pčelarstva koji se primenjuju u Evropskoj uniji pa su samim tim stekli mogućnost da budu konkurentni s drugim prozvođačima meda, ne samo u Evropi već i u svetu.

Oni su poslednjih godina uspeli da se izbore za 2,6 miliona evra subvencija po košnici godišnje i subvencije za pčelarsku opremu i košnice od 40 do 55 odsto od cene koštanja. Rešeno je i pitanje zdravstvene zaštite pčela po evropskim pravilima. Savez pčelarskih organizacija Srbije usaglasio je s državom povoljne uslove za registraciju vozila za prevoz pčela, čime se povećao broj selidbenih pčelara, a samim tim i proizvodnja meda pa i njegov izvoz.

Sve više pčelara

Zbog dobrih uslova za bavljenje pčelarstvom, oličenih u prirodnom bogatstvu Srbije, ali i zarade koju med donosi, poslednjih godina sve veći broj ljudi se bavi tom delatnošću i naglo se povećava i broj košnica „po glavi” pčelara. Jednostavno, mnogi su shvatili da se pčelarstvo isplati, i to pogotovo za one koji nemaju radno mesto i ne mogu da ga pronađu, kao i one koji su otišli u penziju ali od nje ne mogu da žive, i da postoji velika šansa za izvoz i da su subvencije države veoma dobre.

(Dnevnik)