banner-image

Država crkvi vratila 60.000 hektara, građanima oteto ne da lako

Do početka ove godine Agencija za restituciju je crkvama i verskim zajednicama vratila u naturi ili dala kao naknadu u vidu druge odgovarajuće imovine – takozvana zamenska restitucija – pravo svojine na ukupno 55.945 hektara, 60 ari i 26 kvadratnih metara zemljišta i 88.884 kvadratnih metara objekata. Samo tokom prošle godine im je tako vraćeno pravo svojine na ukupno 4.800 hektara, 67 ari i 75 kvadrata zemljišta i 3.906 kvadratnih metara objekata.

Direktor Agencije za restiticiju Strahinja Sekulić smatra da će do kraja ove godine biti vraćena celokupna imovina oduzeta od Srpske pravoslavne crkve i ostalih crkava i verskih zajedica.

Za razliku od imovine oduzete od crkava i verskih zajednica, koja je u velikom delu – nešto malo manje od polovine oduzetog je kod starih vlasnika – već vraćena, i to pretežno u naturi ili kroz zamensku restituciju, građani koji potražuju imovinu oduzetu po nekom od odnosa koji su navedeni u Zakonu o vraćanju imovine još uvek čekaju da im ona bude vraćena. Pri tom, mnoga udruženja starih vlasnika imovine ili naslednika koji je potražuju tvrde da im ona može biti vraćena u naturi ili kroz zamensku imovinu, ali da za to ne postoji dobra volja države.

Direktor Agencije Sekulić tvrdi za „Dnevnik” da je tokom prošle godine pripremana izmena Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenja upravo da bi se proširio obim naturalne restitucije.

– Radna grupa koja je u toku 2016. godine radila na izmenama Zakona završila je svoj posao i predložila izmene koje u suštinskom smislu ubrzavaju postupak restitucije i u ograničenom delu proširuju obim naturalne restitucije – ističe Sekulić.

Na pitanje da li bi se kroz model takozvane zamenske restitucije mogao vratiti deo imovine oduzete od građana koja ne može biti vraćena u naturi, naš sagovornik odgovara da je država to imala na umu kada je donosila Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, ali da je bila svesna toga da to nije moguće.

– Prilikom donošenja Zakona, a vodeći računa o neophodnosti održanja makroekonomske stabilnosti zemlje, uzeti su u obzir objektivni ekonomski kapitaciteti naše države te je na najbolji mogući način uravnotežen odnos između vrednosti imovine koja se potražuje i ekonomske mogućnosti države. Naime, procenjuje se da je vrednost imovine koja se potražuje najmanje 40 milijardi evra, a ova država nije u mogućnosti da je vrati u naturalnom obliku pa je zbog toga i predviđeno obeštećenje za tu imovinu. Treba istaći da ni mnogo bogatije i ekonomski razvijenije države koje su sprovele postupak restitucije nisu bile u mogućnosti da u punom obliku sprovedu restituciju u bilo kojem od ta dva oblika, odnosno ni u naturalnom, u koji spada i zamenska restitucija, kao ni u vidu novčanog obeštećenja – ističe Sekulić.

Naš sagovornik tvrdi da supstitucija kao model vraćanja oduzete imovine, ne zato što je omiljena ili neomiljena tema u državi, jednostavno ne može biti predmet razgovora jer Zakonom nije ni predviđena.

– Kada je reč o postupku restitucije, ne postoje ni omiljene ni neomiljene teme, već se radi ono što je zakonski predviđeno. Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju predvideo je uslove, način i postupak njenog vraćanja i obeštećenja i kao jedine oblike ostvarivanja tog prava predvideo da se imovina vraća u naturalnom obliku ili da se daje obeštećenje u vidu držvnih obveznica Republike Srbije – tvrdi Sekulić.

Do sada vraćeno milijardu evra

Građanima je do sada vraćena imovina vredna oko milijardu evra, a proces naturalne restitucije bi trebalo da bude završen do kraja ove godine. Do sada je blizu pet hiljada porodica doblo nazad svoje objekte, uz 1.700 hektara građevinskog zemljišta i gotovo 10.000 hektara poljoprvrednog i šumskog zemljšta. Sledeća faza je proces obeštećenja za onu imovnu koja ne može da se vrati u izvornom obliku. Naredne, 2018. godine, trebalo bi da počne isplata obeštećenja u formi obveznica na 12 godina.

(Dnevnik)