banner-image

U Hrvatskoj njive jeftinije nego u Vojvodini ali se kupci iz EU ne otimaju

Koje će to država mehanizme upotrebiti da, uprkos Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, spreči prodaju poljoprivrdenog zemljišta strancima, što će biti moguće od septembra, ostaje još da se vidi. Ministar poljoprivrede Branislav Nedimović uverava da će se naći rešenje koje će ići naruku domaćim poljoprivrednicima, a kakvo – još ne znamo. Znamo samo da se ono što smo ispregovarali sa EU ispoštovati mora i da zakonodavstvo moramo usaglasiti sa evropskim.

Da je sporazum sa Evropom u delu koji se tiče poljoprivrednog zemljišta (potpisan još 2008. godine) štetan po nas, sad već ponavljamo kao mantru. Možda i jeste tako ali svakako pritom valja imati na umu najmanje tri stvari. Kao prvo, niko ne sprečava niti je sprečavao pravna lica iz EU da kupuju zemljište u Srbiji tako što kod nas otvore firmu i registruju se. Drugo, više nas obleću Arapi nego EU državljani, a firmama iz Emirata dajemo njive i džabe. Treće, iskustva susednih zemalja, članica EU (koje su, doduše, imale duži moratorijum na zemljište) govore da evropski državljani baš i ne mare puno za ovdašnje njive i ne otimaju se za njih.

U Vojvodini oranice idu i po 20.000 evra

Spram komšijskih zemalja ni cena naših oranica (pre svega vojvođanskih) nije evropskim kupcima jako primamljiva. Pritom, oni oko bacaju na velike parcele, ukrupnjene posede, a kod nas je takvih malo. U Vojvodini cene se drže već par godina pa nije retkost da hektar košta i 20.000 evra.

Cene zemljišta u Vojvodini su šarolike. Sudeći po ponudama agencija za nekretnine, u okolini Šida i Sremske Mitrovice jutro košta pet do osam hiljada evra. Kako stoji na internetskim prezentacijama agencija, jutro zemljišta pored puta na potesu Šid – Sremska Mitrovica nudi se po 6.000 pa čak do 10.000 evra. To su možda pojedinačni slučajevi ali uveliko se sremske njive pazare za 10.000 do 15.000 evra po hektaru. Toliko je i u dobrom delu Bačke. U okolini Subotice cena kvalitetnog obradivog zemljišta se kreće do 10.000 evra po hektaru. U Banatu zemlja je jeftinija. U Mužlji,a na primer, hektar se nudi za pet do šest hiljada evra.

Uglavnom je reč o parcelama do deset hektara, mada smo na sajtu jedne agencije pronašli da se 800 hektara u Senti prodaje za 13,5 miliona evra, odnosno 16.875 evra hektar.

Matijević otvorio vrata hrvatskih atara

 

Kako smo čuli u razgovoru sa sremskim ratarima koji žive nadomak granice sa Hrvatskom, mnogi od onih koji poseduju hrvatsko državljanstvo spremaju papire za kupovinu zemlje u toj susednoj zemlji. Naravno, zbog toga što je jeftinija. Put im je otvorio biznismen Petar Matijević koji je, prema informacijama Agrosmarta, nedavno kupio i treću zadrugu u Hrvatskoj, a s njom i njive.

Pretprošle godine Matijević je postao vlasnik 1.500 hektara zemljišta kod Sremskih Laza, da bi potom nastavio sa kupovinom hrvatskih njiva. U svakom slučaju, najveći je zemljoposednik u Hrvatskoj, a kako je sam rekao, oranice je kupovao zato što su jeftinije nego u Srbiji, a u pograničnom delu kvalitet zemljišta je isti.

U Hrvatskoj najskuplje njive 10.000 evra

-Cene poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj su od 5.000 do 7.000 evra, a najviše 10.000 evra po hektaru. Sve zavisi od kvaliteta, lokacije i održavanja njiva. Najvišu cenu postižu poljprivredna zemljišta koja u komadu imaju preko 100 hektara. Ali takvih je jako malo – kaže za Agrosmart direktorka agencije za promet nekretninama “Vukovarka” iz Vukovara Ružica Dufek.

Po njenim rečima, poslednje je prodala zemljište od 107 hektara u komadu za 7.500 evra po hektaru kod Gradiške.

-Pre ulaska u EU cene su bile i do 20.000 evra po hektaru, ali samo zato što su za svaki kupljeni hektar kupci dobijali podsticaj do 50 odsto od kupovne cene. Tako da se zemljište prodavalo članu porodice za 20.000 evra po hektaru, a od države se dobijalo 10.000 evra nazad i zemlja je ostajala u porodici. Ako je neko zaista kupovao, koštalo ga je isto kao i sada – kaže Ružica Dufek.

Sva su sela iseljena, to je problem

Na pitanja da li je u poslednje vreme poraslo interesovanje za kupovinu poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj i da li su cene više naša sagovornica odgovara odrično. Kaže da se sada kupuju zadruge koje u vlasništvu ili koncesiji na 20 i više godina imaju zakup zemlje.

-Cene su niže nego pre ulaska u EU ali to je zato što nema više podsticaja za kupovinu. Mali komadi zemlje se prodaju od 4.000 do 6.000 evra po hektaru. Ali, reč je o površinama manjim od hektara ili eventualno dva-tri hektara u par čestica. Najveća potražnja je u Slavoniji, odnosno okolini Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Đakova… – veli direktorka “Vukovarke”.

Ona naglašava da poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj ne može kupiti stranac na svoje ime i prezime bez obzira na to iz koje zemlje dolazi. Državljani EU ne mogu kupovati poljoprivredno zemljište u ovoj zemlji ali i za to postoji način – registruju firmu u Hrvatskoj i to se onda računa kao hrvatska firma. Državljani EU mogu kupovati ostale nekretnine kao da su hrvatski građani na svoje ime i prezime, a zemljište ne, osim u slučajevima kada osnuju firmu.

Čak je i pala cena po ulasku Hrvatske u EU. Po mom mišljenju, ukoliko neko od vaših državljana želi u Srbiji da proda svoju zemlju, sad je najbolja cena – kaže naša sagovornica iz Vukovara koja se posredovanjem kod prodaje nekretnina bavi duže od decenije i koja je, kako kaže, prošla kroz sve što Srbija prolazi – “od raznih mešetara iz EU koji obećavaju kule i gradova a u stvarnosti ništa”.

-Ulaskom u EU mi smo dobili otvorena vrata da naši građani mogu raditi i živeti u EU kao i obrnuto, i skoro sva sela su nam iseljena, jer jedna porodica koja ima par hektara zemlje ne može od toga živeti dok je pre deset godina mogla. Uglavnom, naše male poljoprivrednike su uništili ti podsticaji. Na primer, ko kupi novi traktor na kredit država mu je sufinansirala do 50 odsto. Poljoprivrednici su se često zaletali, ne računajući na to da im to ne treba i da ne mogu od zarade toliko da otplaćuju kredite. Onda su odlazili – priča Ružica Dufek uz savet srpskim poljoprivrednicima da, ako žele da prodaju zemlju, to učine sada jer viša cena verovatno neće biti. Ko ne želi da je proda, a nije u mogućnosti da je sad obrađuje, neka je da u arendu.

Njena poruka je da svi zajedno moramo da radimo na dobrom zakonu koji će zaštiti zemljište od raznoraznih GMO useva, pesticida koji štete, kao i na propisima koji će zaštiti useve i proizvode sa geografskim poreklom.

-Zemlju ko god da kupi ne može je odneti iz države ali vam može naneti štetu u smislu da vas ucenjuje da morate kupovati seme, đubrivo i ostalo – kaže ona.

Evropska agencija za statistiku Eurostat od 2009. godine ne vodi evidenciju o kretanju cena poljoprivrednog zemljišta. Ne znaju se, prema tome, precizni podaci o cenama u pojedinim zemljama EU. Tendencija je, kažu naši stručnjaci, da se cene približavaju nekom zajedničkom proseku, što je posledica liberalizacije tržišta. Za Srbiju svakako nije preporučljivo da se cena zemlje formira isključivo na tržišnom principu, već da se projektuju potencijalni budući prinosi i taj pokazatelj bude deo očekivanog povećanja cene, poručuju oni. 

S. Gluščević