Kako zaštititi krompir od plamenjače i zlatice
Plamenjača krompira (Phytophthora infestans) najrasprostranjenija je i ekonomski najopasnija bolest krompira u svetu. Kada se stvore idealni uslovi za njen razvoj, može potpuno da uništi usev krompira. U našim proizvodnim područjima krompira često pravi velike štete, koje su povremeno epifitotičkog karaktera. Najveće štete su uglavnom u bujnim krompirištima, na prilično vlažnim zemljištima, u periodima visoke vlažnosti zemljišta i vazduha.
Simptomi bolesti se javljaju na svim delovima biljke, ali su najizraženiji na listu, stablu i krtolama. Prvi napad plamenjače može biti tri-četiri nedelje posle nicajna krompira. Prvi simptomi su u obliku pega tamnozelene boje, a na naličju lista se može videti sivobeličast oreol koji jasno ukazuje na plamenjaču. Inficirani deo lista postepeno menja boju, suši se i umire. Nekroza (izumiranje) tkiva može ponekad biti lokalnog karaktera ili zahvatiti čitav list.
Mnogi proizvođači se dvoume kada je reč o simptomima plamenjače. Često se donosi pogrešan zakqučak pri fiziološkoj pojavi tzv. žućenja i odumiranja donjeg lišća tokom najvećeg porasta krompira. Infekcije su najčešće na delovima njive gde se dugo zadržava rosa i u hladovini. Najjednostavnije je otkinuti „sumnjivo“ lišće i odmah ga po dolasku kući staviti na tacnu s vodom, a zatim poklopiti čašom. Pri sobnoj temperaturi narednog dana će tamne pege biti oivičene svobečastim oreolom od micelija plamenjače.
Idealni uslovi za razvoj plamenjače su: postojanje inokuluma (izvora zaraze), temperatura vazduha od 18 do 22 stepena (uspešno se razvija na 15 do 25 stepeni), vlažnost vazduha na granici rosne tačke, stabilnost zadnja dva faktora u dužem periodu.
U bujnom, slabo provetrenom usevu krompira, u vlažnim uvalama na njivi, kao i pored šuma, većeg drveća, u dolinama reka i potoka, stvara se tzv. mikroklima s veoma pogodnim preduslovima za brži napad plamenjače. Krompir je najviše izložen napadu plamenjače tokom noći i u ranim jutarwim satima za vreme rose, pri padanju kiše i izmaglice, po veoma vlažnom i oblačnom vremenu bez vetra. Intenzitet napada bolesti najviše zavisi od uslova spoljne sredine.
Ako gljiva preživi u obliku micelija u krtoli, pri klijanju dolazi do inficiranja čitavog nadzemnog dela biljke. Veoma jasni simptomi primarne zaraze (infekcija preko krtole i klice) vide se kod najmlađeg lišća na vrhu stabla i u osnovi cvetne drške.
Uspešnost hemijske zaštite zavisi pre svega od pravovremenosti njenog preduzimanja, a posle toga od izbora preparata. Kvalitetna preventivna zaštita može u uslovima masovne pojave (epifitocije) plamenjače na nekom području da svede eventualnu štetu na razumnu meru. Veoma mali broj sistemičnih fungicida (Ridomil i drugi) pružaju visok stepen zaštite u prvim fazama inkubacije i pri relativno slabijem napadu plamenjače. U zemljama zapadne Evrope su najpovoljniji uslovi za proizvodnju krompira, ali i za razvoj plamenjače. Povremeno se pojavljuju regionalni problemi u zaštiti, tako da se u slučaju ranih infekcija često koriste takozvani kokteli koji se prave kombinacijom lokalsistemika, odnosno antisporulanta i preparata za preventivno delovanje, gde se oni koriste sa oko 80 odsto pune doze. Preparati iz grupe bakarnih jedinjenja i ditiokarbamati mogu biti veoma efikasni u preventivnoj zaštiti. Najbolje je sistemične i lokalsistemične preparate koristiti u fazama intenzivnog porasta cime, kako bi se adekvatno zaštitili svi spratovi biljke, jer plamewača najviše napada mlado lišće u bujnom krompirištu. Tokom prvih zaštita ovim preparatima obezbeđuje se zaštita od tzv. primarnih infekcija, koje dolaze sa date njive, odnosno preko matiđnih ili samoniklih krtola. Na taj nađin se lakše prati i preporučena karenca za preparat. Preparati s kontaktnim delovanjem omogućuju kvalitetnu preventivnu zaštitu u drugoj polovini vegetacionog perioda, kao i u uslovima smanjenog rizika za napad plamenjače.
Među potrošačima krompira postoji strah od upotrebe sistemika, a među proizvođačma opuštenost i neodgovornost pri upotrebi ovih sredstava. Samo pravilnom i povremenom upotrebom sistemika oni se mogu sačuvati od pojave rezistentnih sojeva plamenjače. Zbog pojave rezistentnosti u nekim zemljama je zabranjena upotreba sistemika pri proizvodnji semenskog krompira. Poštovanjem karence proizvođači treba da ponude kupcima zdravstveno bezbedan proizvod. Proizvođači pod karencom najčešće podrazumevaju vremensku efikasnost nekog preparata i na taj način kasne u efikasnoj zaštiti. Treba imati u vidu da se preparat znatno brže „troši“ u uslovima optimalnim za razvoj plamenjače, pa tada zaštitu treba preduzimati znatno češće (posle sedam do osam dana). Pri zaštiti treba voditi računa o pravilnoj koncentraciji i dozi preparata po jedinici površine, kvalitetnom radnom pritisku prskalice i izboru dizni. Visoki prinosi i bezbedna proizvodnja krompira su mogući samo pri kvalitetnoj preventivnoj zaštiti od prouzrokovača plamenjače.
Krompirova zlatica (Leptinotarsa decemlineata) najopasnija je ekonomska štetočina u proizvodnji krompira na našim prostorima. Največe štete nanose larve, koje mogu pojesti čitavu lisnu masu za relativno kratko vreme. Usled toga prinosi mogu biti umanjeni za više od 50 odsto. Odrastao insekt je ovalnog oblika, dužine oko jedan centimetar, žute boje, sa crnim prugama na krilima. Nakon prezimljavanja u plitkom sloju zemljišta, zlatica izlazi na površinu pri porastu temperature u proleće (preko 15 stepeni). U početku napada samonikli krompir. Pre polaganja jaja može naneti izvesne štete na novim krompirištima. Polaže 20-80 jaja narandžasto-žute boje u grupicama na naličju lista. Iz jaja se nakon 10-15 dana izlegu larve narandžasto-crvene boje. Tek ispiljene larve odmah počinju s intenzivnom ishranom na mladom sočnom lišću. List virusima zaraženih biljaka je posebno sočan, jer se tu organska materija pripremljena za skladištenje u krtole dugo zadržava. Larve najčešće grizu list po obodu, ali i po unutrašnjosti. Pri velikoj brojnosti i intenzivnoj ishrani, u odsustvu hemijske zaštite, čitava lisna masa može nestati za dve nedelje. Značajne štete su već pri pojavi 10 larvi po biljci. Prvi stadijum u razvoju zlatice traje tri do četiri dana posle piljenja, drugi tri do sedam dana, treći četiri do osam dana i četvrti pet do 11 dana. Nakon četvrtog stadijuma zlatica se spušta u zemlju i posle izvesnog vremena izlazi krilati imago koji daje novu generaciju. Žvotni ciklus pri povoljnim uslovima može biti samo pet nedelja. Na našim prostorima javljaju se dve ili tri generacije godišnje. Za efikasnu hemijsku zaštitu potrebno je poznavati životni ciklus zlatice kako bi se ona uništila u najosetljivijem periodu razvoja. Najefikasnija zaštita je kada se ispili preko 60 odsto larvi, odnosno u prvoj i drugoj fazi razvoja larvi.
Danas postoji veliki broj preparata za efikasno suzbijanje zlatice. Postoje sredstva za brzo uništavanje i za tzv. postepeno umiranje. Neki preparati deluju na zlaticu kontaktno, neki ometaju presvlačenje insekta, deluju na crevni trakt ili mozak. Pojavom tzv. bioinsekticida u znatnoj meri je rešen problem rezistentnosti kod mnogih insekticida. Pri zašštiti je najbitnije odabrati pravi momenat za najveću efikasnost odabranog preparata. Krompirovu zlaticu najbolje je prskati pre najvećih vrućina u toku dana, jer mlade larve idu na naličje lista i ka srednjem lišću kada je sunce najjače. Trenutno su aktuelni preparati koji sadrže aktivne materije: imidakloprid, acetampirid, chlorthianidin, tiakloprid i deltametrin itd. Mnogi preparati gube efikasnost nakon osam do 10 godina intenzivne primene (piretroidi itd.). Ukoliko se pojavi problem s malom efikasnošću preparata, ne treba povećavati dozu pri sledećem prskanju večuzeti novi preparat.
Dr Živko Bugarčić
„Arum“, Zemun