Preventiva najbolji lek protiv žute patuljavosti ječma
Virus žute patuljavosti ječma prvi put je opisan na ječmu 1951. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, i od tada se detektuje u svim delovima gde se gaje strna žita. Gubici koje prouzrokuje virus mogu biti od 10 do 100 odsto što zavisi od brojnih faktora, kao što su osetljivost sorte, virulentnost soja, vreme infekcije, broj vektora, faza razvoja biljke domaćina i uslova sredine. Ukoliko je infekcija nastala u fazi nicanja, gubici mogu biti do 55%, u fazi bokorenja 23 % i 19% u fazi porasta u stablo.
Simptomi koje prouzrokuje virus žute patuljavosti ječma su vrlo različiti, i mogu se pomešati sa nedostatkom hraniva ili nepovoljnim vremenskim uslovima. Prvi simptomi se uočavaju tokom proleća, u vidu žutih pojedinačnih biljaka ili oaza. Kod biljka zaraženih virusom, na starijim listovima pojavljuju se pruge nejednako obojene, duž ivice ili vrhova lista, koje se šire ka osnovi lista. Zaraženo tkivo je često zlatno žute boje, a kasnije može poprimiti crvenkastu boju. Simptomi se obično pojavljuju 7-20 dana posle inokulacije. Mlado lišće ostaje zeleno, osim kod kasnije ostvarenih infekcija, pa se na listu zastavičaru mogu pojaviti hlorotične pruge. Pored promene boje listova, zaražne biljke su zaostale u porastu – patuljaste, što je posledica skraćivanja internodija. Stepen patuljavosti zavisi od faze razvoja strnih žita, kada je došlo do infekcije, virulentnosti soja, osetljivosti sortimenta. Na listovima se simptomi mogu manifestovati i u vidu skraćenja ili uvijenosti. Kod biljaka zaraženih u ranim fazama razvoja, ne dolazi do obrazovanja klasa, ili su klasovi manji. Nizak intezitet svetlosti i niske temperature, koji su tokom zimskih meseci, sprečavaju razvoj simptoma.
Virus žute patuljavosti ječma se prenosi putem lisnih vašiju, ne prenosi se mehaničkim putem (kontaktom između biljaka), semenom ili polenom. Opisano je više od 25 vrsta lisnih vašiju koje su vektori virusa žute patuljavosti ječma, a najznačajniji su: sremzina lisna vaš (Rhopalosiphum padi), zelena kukuruzna lisna vaš (Rhopalosiphum maidis), velika žitna vaš (Sitobion avenae) i žitna vaš (Schizapis graminum).
Da bi se štete koje prouzrokuje ovaj virus smanjile, potrebno je sprovesti sledeće mere:
– pomeranje rokova setve (kod ozimih strnih žita – kasnija setva, dok kod jarih useva ranija setva, da bi se u kritičnoj fazi izbegla pojava vašiju),
– suzbijanje korova i samoniklih biljaka posle žetve,
– suzbijanje vektora u fazi nicanja pšenice,
– gajenje tolerantnih sorata
dipl.ing Senka Mišković