banner-image

Govedina od labuda-drugi deo

Velika akcija pokrenuta pod sloganom “Govedina od labuda” upravo se okončava, a rezultat je jedan uspešan Vučićev nastup u poljoprivredi i prodaji mesa i papaka u Kinu, Rusiju,Tursku…

Natovili srpski stočari junadi ko pleve samo nemaju kome da prodaju. Kažu kriva korona, nema turizma, malo Srbi troše junetinu….

Kažu ovdašnji eksperti Kinezi se preorijentisali na Brazil zbog korone u Evropi. Nisam znao da korone nema u Brazilu.

E kad nema izvoza, ima prinudnog otkupa i razmene za kukuruz. Država seljacima, seljaci državi… Onda ulete klaničari čuveni po poštenom otkupu pa oni umesto Turaka, Kineza i Rusa glume uvoznika srpske junetine u Srbiju. To vam je naša strategija izvoza govedine od labuda. Što neko nekad reče, grupni seks sa samim sobom.

Elem.

Potpuni zastoj u prodaji utovljene junadi više od 6.000 gazdinstava u Srbiji, koja se obimnije bave ovim poslom, dovodi do ekonomske propasti. Odgajivači jednostavno ne znaju kako da pokriju ostvarene troškove.

Za ukupnu preradu i potrošnju po domaćinstvima u Srbiji se zakolje tokom godine najviše 86.000 različitih kategorija goveda, a ponuda je veća od 250.000 grla. Naša domaćinstva tokom godine po članu potroše najviše četiri kilograma goveđeg mesa.

Po ovim podacima, samodovoljnost predstavlja ozbiljan problem za stočarstvo i očigledno je potrebno što pre pronaći izvozne puteve, jer bez toga će većina farmera odustati od ovog posla. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede uspelo je da u tri navrata, uz pomoć Državnih robnih rezervi, sprovede razmenu junadi za merkantilni kukuruz. Po tom modelu farmeri su uspeli da za kilogram žive mere junadi dobiju 2,10-2,35 evra.

Nakon nedavno obavljene razmene junadi za kukuruz, prema spiskovima prijavljenih farmera, iako je klanicama isporučeno oko 3.000 junadi ostalo je još oko 6.000 bez izgleda da uskoro budu isporučeni. Međutim, već su pristigla i nova utovljena junad i trenutno se za tržište nudi više od 12.000 kvalitetnih grla. Ovako veliku ponudu klaničari i nakupci koriste za umanjenje cene žive junadi i najkvalitetniju robu plaćaju 1,85-1,90 evra (simentalac), a crno belu rasu 1,6 evra, što su i najniže cene za poslednjih pet godina.“

Da li se ovako nešto moglo očekivati? Pa jeste, a i mi smo upozoravali još pre dve godine, ali umesto da se stavi prst na čelo stizale su salve optužbi i uvreda na adresu Agrosmata i od naprednih botova ali i od seljaka koji su naivno poverovali u epohalnu budućnost Vučićeve poljoprivrede.

Svaki put na svakom mestu se uverimo da onaj ko sluša predsednika ne prolazi najbolje ni kad nagoveštava epohalne izvoze mesa na kineska i ina tržišta niti kad poglašava pobedu na koronom. Svaka njegova pobeda je nečiji poraz, a svaki njegov pad je besmislen jer mi smo već odavno tresnuli i pukli.

Nije trebalo biti vidovit.

Ova napredna družina nije bila u stanju da izveze jabuke, brskve i kajsije u Rusiju bez probelma, zabrana, vraćanja a kamoli da  obezbedi nesmetani izvoz govedine u istu tu Rusiju, Kinu ili Tursku. Sve su to bile Vučićeve bajke i zamajavanja, a kada ih upozorite da ne guraju ljude u propast dobijete odgovor i od njih i od njihovih botova, ali i od stočara da nemate pojma o poljoprivredi, da ste neznalica i da mrzite i seljake, stočarstvo i stočara i Vučića i Elvisa Prislija.

Ko ima imalo pameti zna koliko je teško organizovati ozbiljnu proizvodnju u govedarstvu i za domaće a kamoli za svetko tzržište. Pa Holandija i mnogo jače ekonomije gube bitku s Brazilom i Argentinom, a Vučić i Nedimović i pridružena ekipa neznalica gurnuli srpske stočare da se igraju s Turcima i Kinezima. Koliko je teško obezbediti vrhunsku proizvodnju i konkurentnu, još je teže obezbediti tržište, jer morate da imate i cenu i kvalitet i količinu i stalnost… Sve morate da imate, a mi u stvari gotovo ništa od toga nismo imali niti ćemo imati. Jednostavno to je tako.

A tamo gde možemo, a to je tov svinja mi nismo uradili ništa. Sem naravno izvoza papaka u Kinu. Zahvaljujući predsedniku Vučiću naravno.

Milovan Lukić