banner-image

S holandskih farmi 70.000 svinja otišlo u klanice zarad smanjenja emisije azota

U prvih deset meseci 2020. godine broj krmača u Holandiji pao je za oko 70.000. Razlog za to je takozvana politika remedijacije, odnosno sanacije, prema kojoj farmeri predaju svinje u otkup, koristeću subvencije, a sve u skladu sa novim, „zelenim“ EU poljoprivrednim politikama usredsređenim na zaštitu životne sredine. U pozadini svega je nastojanje da se u poljoprivredi smanji emisija azota, odnosno da se poštuju pravila čija je preteča bila Niratna direktiva, dokument donet još devedesetih godina prošlog veka. 

Naime, istraživanja su pokazla da je zagađenje azotom najviše povezano sa proizvodnjom svinja. Najviše koncentracije ovog jedinjenja u Nemčkoj, na primer, pokazale su se u saveznim državama u kojima je rasprostranjeniji uzgoj svinja, pa je Evropska komisija 2017. godine čak tužila Nemačku zbog prekomernog nivoa nitrata u podzemnim vodama.

Sada Holanđani, Danci i drugi veliki proizvođači uspešno smanjuju višak nitrata, ali i broj grla na farmama. Smanjenje broja svinja u Holandiji, prema procenama dve kompanije za veštačko osemenjavanje, uglavnom se desilo u julu i avgustu, kada je iz proizvodnje uklonjeno 50.000 krmača, piše stručni portal Pigprogres. Krmače su takođe povučene iz proizvodnje u novembru. To je ukupno 75.000 krmača manje nego u januaru, ili smanjenje od osam odsto u odnosu na početak godine.

Aktuelna azotna kriza u Holandiji

Planovi sanacije deo su šireg niza mera za prevazilaženje tekuće azotne krize u Holandiji. Prošle godine osporeno je zakonodavstvo koje se odnosilo na taloženje azota. Holandsko državno veće, savetodavno telo vlade i parlamenta, smatralo je da je u suprotnosti sa Natura 2000, evropskom mrežom za zaštitu životne sredine. Prema pravilima EU, 162 holandska područja pod mrežom moraju biti zaštićena. Međutim, poznato je da će visoki nivoi jedinjenja azota u tlu favorizovati određene vrste biljaka i oštetiti druge, što će na kraju stvoriti gubitak biodiverziteta.

Praktična posledica rušenja postojećeg zakona o azotu bila je to što je oko 18.000 budućih građevinskih projekata bilo izloženo riziku, jer su procedure za izdavanje dozvola morale biti zamrznute. Trebalo je doneti novo hitno zakonodavstvo, a prvi i najlakši korak bio je smanjenje maksimalne brzine na autoputevima na 100 kilometara na sat, ali bilo je jasno da su potrebne dodatne mere.

Poljoprivreda kao izlaz iz azotnog problema

Vlasti su od tada na poljoprivredu počele da gledaju kao na jednu od mogućnosti za dalje smanjenje emisije azota. Sanacija je jedna od inicijativa, a druga promena u ishrani krava muznih krava.

I 2019. i 2020, kada je to bilo moguće u vreme kovid-19, farmeri su protestovali vozeći se traktorima do Haga, do sedišta vlade, kako bi izrazili nezadovoljstvo. Smatrali su da vlada prečesto gleda u njihovom pravcu kada je reč o pronalaženju rešenja i favorizujući izgradnju u odnosu na poljoprivredu.

Subvencije za sanaciju: 455 miliona evra

U početku je 180 miliona evra bilo na raspolaganju u svrhu smanjenja mirisa sa farmi, a u junu je ministarka poljoprivrede Carola Schouten povećala dostupne subvencije sa na 455 miliona evra u svrhu sanacije. Poznato je da ministarka zagovara tranziciju ka cirkularnoj ekonomiji. Holandski parlament glasao je o ukupnom paketu mera o azotnoj krizi, koji je i usvojen.

S. Kuprešanin