banner-image

Ovčarima ni dinara pomoći od države, subvencije kasne, klaničari ucenjuju

Muka nas je naterala da se udružimo i pokušamo da zaštitimo naše interse, ali i da se izborimo za opstanak i bolje uslove za razvoj ovčarstva u našoj zemlji – kažu za Agrosmart u Udruženju odgajivača ovaca Srbije. A muka je, vele, drastično smanjenje cene jagnjadi uslovljeno više nefer odnosom i nadležnih i otkupljivača prema ovčarima nego realnim tržišnim uslovima.

Cena je, kada je počela kriza izazvana koronavirusom, naglo i po mišljenju farmera bezrazložno pala, a uzrok za to nije bila situacija na tržištu kao kod drugih stočarskih proizvodnji, već bahatost klaničara i drugih kupaca. Na sve to, izostala je pomoć države, i ona obećana i ona redovna, kroz subvencije, na koju ovčari kao i svi poljoprivrednici imaju pravo.

-Ovčarstvo smo posmatrali kao stabilnu proizvodnju, između ostalog i zbog toga što na tržištu nije bilo velikih oscilacija otkupnih cena. Međutim, kada je počela pandemija, klaničari su naglo oborili cenu iako nije došlo do pojeftinjenja jagnjetine ni u radnjama, ni u pečenjarama. To nije bio realan pad već veštački izazvano obaranje otkupnih cena, a korona je samo bila izgovor – kaže član Upravnog odbora Uzgajivača ovaca Srbije Vladimir Šušić.

Po njegovim rečima proletos su klaničari plaćali 170 dinara po kilogramu žive vage, što je bilo drastično ispod realne cene. Ovčari smatraju da je 300 dinara cena koja obezbeđuje ekonomsku isplatovost, uz podsticaj od 2.000 dinara od države. Međutim, realnost je daleko i od isplative cene i od državnog podsticaja, toga nema.

-Pritom, nismo dobili interventnu pomoć države od 20.000 dinara, to jest 5.000 dinara po grlu. Niko od nas nije dobio tu pomoć iz paketa mera koje je država namenila za poljoprivrednike. Nismo dobili ni subvencije za 2020. godinu. Ovčari su zaista prošli najgore u ovoj godini, a za to nadležni ne mare. Valjalo je izdržati, a mnogi i nisu, tek očekujemo posledice koje će se videti kada farmeri počnu masovnije da gase ovu proizvodnju za koju imamo izuzetan potencijal. Pa nije to traktor da se isparkiraš, to su životinje, živa bića kojima svakog dana treba obezbediti hranu, uslove za život. Sve košta, od veterinarske nege preko silne papirologije koju dostavljamo za svako umatičeno grlo, sve to plaćamo državi a od nje ni dinara nemamo, sve je samo na papiru – kaže Šušić.

Naš sagovornik ovčarstvom se bavi deset godina i gaji na farmi u Gajdobri 150 grla virtemberga. Kaže da su svi ovčari u Srbiji ugroženi i otuda je bila potreba da se udruže u organizaciju na nacionalnom nivou. Među 130 članova su mnogo je i onih za akademskih znanjem. Nastojaće da doprinesu kontrolisanom razvoju ovčarstva kroz genetiku, sprovođenju selekcijskih mera, organizovaće pravnu pomoći za članove udruženja.

Naš sagovornik kaže da su se farmeri udružili i zbog alarmantne situacije u pogledu trenutnog stanja ovčarstva u Srbiji. U Strategiji poljoprivrede i ruralnog razvoja Republike Srbije za period 2014- 2024, ovčarstvu je posvećeno svega nekoliko pasusa, a statistika o uzgoju ovaca se oslanja na podatke do 2012. godine. Stoga stručnjaci iz oblasti informacionih tehnologija koji su takođe članovi udruženja pripremaju bazu podataka koja će obuhvatiti sve relevantne podatke za ovu proizvodnju, počevši od broja grla i broja proizvođača.

Ako neće naši kupci, hoće Šveđani, Česi…

Nezadovoljni odnosom sa domaćim otkupljivačima, proizvođači okupljeni u Udruženju odgajivača Srbije već su u pregovorima za izvoz. Kako kažu, obavili su preliminarne razgovore sa kupcima u Češkoj, Švedskoj, pronalaze put do Turske.

-Samo želimo realnu cenu i fer odnos. Ako to ne možemo da postignemo u Srbiji, tražićemo rešenje na drugim tržištima, to će i podstaći proizvodnju i samo može doneti dobro. Niko od nas ne misli da se na farmi može obogatiti, svi smo ušli u ovaj posao kako bismo porodicama obezbedili egzistenciju, međutim, uz ovakav stav države i otkupljivača, ni to više ne možemo – poručuje Šušić.

S. G.