banner-image

U damskim rukama i poljoprivredno gazdinstvo i muzej parfema

Prošle nedelje obeležavao se Međunarodni dan žena na selu, a naša redakcija odlučila je da ovaj dan slavi duže. Stoga, donosimo još jedan tekst o ženi koja se opredelila da  biznis razvija van grada. Biljana Pudar uspela je da ljubav prema prirodi spoji sa svojim hobijem i tako postane vlasnica poljoprivrednog gazdinstva, kao i jedinog muzeja parfema u našoj zemlji.

Biljana (levo) i njena sestra Jelana počele su da skupljaju parfemske bočice kao devojčice a sada u jedinstvenom muzeju imaju 4.200 različitih imena parfema

Ako poželite da pratite tragove mirisa najlepših svetskih parfema vrlo brzo ćete shvatiti da ih vetar ne nanosi iz neke svetske metropole, već iz Bezdana, malog mesta nadomak Sombora. Muzej parfemskih bočica vlasnice Biljane Pudar na svojim policama broji mnoga značajna imena parfemskih brendova i na jednom mestu okuplja njihovu istoriju i arome koje su ih proslavile:

„Muzej broji preko 4.200 različitih imena parfema, a bočica postoji znatno više. Nemamo starih bočica, što nam je zao, ali nam je zanimljiva Kolonjska voda iz Poljske, čija formula datira iz 1682. i koja je i dan danas ista! Naša bočica ima možda nešto više od 50 godina. Imamo i Guerlain Gerlinadu iz 1921. godine“, ističe Biljana, „Postoji još sličnih primera: Guerlainov parfem Metallica. Parfem je izdat 2000. godine, ali ih je bend sa istim imenom tužio. Zbog toga  su mu promenili ime u Metalys. Mi imamo bočicu dok se zvao Metallica!“

Metalika, bezdanski eksponat
  • Kako je uopšte nastao Mirišljavi muzej?

„Sestra i ja smo još kao male počele da sakupljamo parfemske bočice. Tada nismo ni slutile da će to jednog dana biti muzej. Krenule smo sa jednom policom u našoj zajedničkoj sobi, kasnije smo sve zidove prekrile policama. I to je bilo malo! Počele smo da i po hodinku  pravimo police i da slažemo flašice. U proleće 2014. godine smo sve flašice premestile u jedan lokal u centru Bezdana i zbirku otvorile za javnost. Tada smo brojale oko 2.000 eksponata. Nedavno smo renovirale objekat i preselile zbirku.“

  • Ko su vaši najčešći posetioci?

„Naši posetioci uglavnom su turisti koji posećuju Bezdan, pogotovu u prolećnom i letnjem periodu kada su izuzetno popularna vikend naselja u našem selu. Često nam dolaze i stvarni zaljubljenici u parfeme. Uživamo da sa njima svaki put iznova i iznova prolazimo kroz parfemski svet.“

  • Koji je Vaš omiljeni parfem? Da li ga imate u kolekciji?

„Imam više omiljenih parfema, jedan od njih je Divin Enfant Etat Libre d Orange. Imamo u kolekciji i staru i novu verziju. Obožavam i bočice Rene Lalicqu-a, starog juvelira koji je potpuno promenio parfemsku industriju kada je počeo dizajnirati bočice za velike parfemske kuće. Njegova dela su maestralna!“

  • Postoji li još neka zanimljiva anegdota u vezi sa nekom flašicom iz kolekcije?

„Zanimljiv je i put bočice Feerie Van Cleef&Arples. Jako je lepa- vila sedi na grani, a skoro sve bočice ovog parfema na koje sam nailazila bile bez vile. Ona je jednostavno toliko krhka da bi otpala. Na kraju mi ju je prijateljica ulovila u Beču. To mi je jedna od najlepših bočica.“

Vila na grani, jedinstvena, lepa i krhka
  • Zašto ste se odlučili za život i osnivanje Muzeja na selu, a ne u gradu?

„Život na selu je zdraviji, manje je stresan nego u gradu. Dok si mlad ti faktori ne igraju veliku ulogu, ali čovek vremenom uviđa razliku. Ovde imam jako puno ljubimaca,  a to u gradu ne bih mogla. Takođe, bliže sam prirodi, pet minuta vožnje biciklom i na kanalu sam!“

  • Pored toga što ste vlasnica Muzeja, bavite se i poljoprivredom. Kako i kada ste se zainteresovali za poljoprivredu?

„Moj deda, pa onda i otac su se bavili poljoprivredom. Ona je kao česta tema uvek bila oko mene, pa je i prirodno da se i sama zainteresujem za poljoprivredu. Nakon završenog fakuteta registrovala sam poljoprivredno gazdinstvo. Sada tu uzgajam ratarske kulture poput pšenice, soje, kukuruza…“

  • Sa kojim se preprekama prema Vašem mišljenju susreću žene na selu? Pomaže li im država, kako?

Da, prilikom konkurisanja na razne konkurse žene imaju prednost kada je reč o rangiranju i bodovanju. Veliku ulogu igraju godine i stepen stručne spreme. Ipak, mane života na selu su kao i vrline mnogobrojne. Odlazak u grad, ukoliko nemate auto je komplikovan, jer autobuske linije ne idu često. Ja sam te neke prepreke premostila tako što vozim auto. To mi daje slobodu kretanja i planiranja svog vremena, ne zavisim od drugoga. Zbog toga bih svakoj ženi savetovala da polaže vozački ispit!“

Vanja Velisavljev

Članak je nastao u sklopu projekta Local Media and Young Journalists Fight against COVID-19 Disinformation“, koji su podržali The Balkan Trust for Democracy: A Project of the German Marshall Fund i USAID, a sprovodi Nezavisno društvo novinara Vojvodine