banner-image

Kada se isplati uzgoj paprike na manjoj površini

Porodica Vlahović se bavi povrtarstvom generacijama, kako na otvorenom, tako i u plastenicima. Paprika je kraljica na njihovom imanju a koriste jednostavnu, ali efikasnu strategiju za veću zaradu.  

Željka i Miljan Vlahović su mladi bračni par iz Banatskog Brestovca kod Pančeva. Željka je diplomirani pravnik, a Miljan trgovac u prodavnici bele tehnike. Porodica Vlahović se dugo godina bavi proizvodnjom paprike, na otvorenom i u plastenicima, a poslednjih 10 godina proizvode ajvar.

– Pre nekoliko godina odlučili smo da papriku uzgajamo isključivo zarad pravljenja ajvara. Prvo su, naravno, bile male količine. Onda smo se dogovorili da brendiramo proizvod i sada pravimo otprilike 3.000 tegli u sezoni, od avgusta do kraja oktobra – priča nam Željka.

Uzgajaju kaptur crvenu papriku, kao i ljutu papriku i patlidžan, a sve za potrebe ajvara. Paprika je jedna od najzahtevnijih povrtarskih kultura za proizvodnju, a ova godina joj nije bila puno naklonjena.

– Ove godine je bio slabiji rod. Osim velikih vrućina, imali smo i problema sa navodnjavanjem, a onda i sa vašima, ali smo sve rešavali u hodu – objašnjava nam Željka.

Snalažljivost za isplativost

U okolnostima u kojima živimo snalažljivost je nekada odlučujući faktor da li ćemo zaraditi ili biti u minusu. Porodica Vlahović primenjuje sistem koji im omogućava da izvuku maksimum iz svojih prinosa.

Na početku sezone, kada je cena najveća, prodali su stotinak kilograma paprike prve klase piljarama i preprodavcima. Ove godine, cena je bila 150 dinara po kilogramu. Kada je cena počela da pada, prvo na 130 dinara, pa na 110 dinara po kilogramu zaustavili su prodaju kako ne bi bili u gubitku i sve su preusmerili na preradu u ajvar.

Interesovalo nas je koliko im se to isplati, s obzirom da nikada nisu koristili subvencije, ni za povrtarstvo, a ni za preradu. – Isplati se na veliki broj prodatih tegli. Kada oduzmete sve troškove, ostane vam gotovo pola – otkiva nam Željka.

Posao koji uzima celu godinu

 Kako nam priča Željka, u 3.000 tegli od 850 grama ajvara spakuje se oko 5 tona paprike. Proces proizvodnje počinje još u februaru, kada se seje seme paprike za rasad. Kompletan proces proizvodnje paprike porodica radi sama, dok u procesu izrade ajvara angažuju još 4 žene, jer je posao preobiman, a vreme je presudan faktor. Sve se završava kada se proda i poslednja tegla ajvara. Od februara kreće novi ciklus.

Kvalitet je bitan, ali i sigurnost kupca šta kupuje

Vlahovići prave ajvar uvek na isti način. Papriku peku na otvorenom, na peći na drva. Kada se paprika upari – oljušti se, a potom se cedi tokom noći. Sutradan se samelje i uprži, opet na peći na drva, što joj daje poseban šmek. Pored paprike, u ajvar dodaju patlidžan, prvenstveno da bi dobili bolji ukus, kao i ljutu papriku kada se pravi ljuti ajvar.

– Trenutno nemamo ništa na lageru. Svih tri hiljade tegli je prodato, što samo po sebi govori o kvalitetu ajvara – kaže Željka.

Ono što je važno kod pravljenja ajvara je receptura.

– Pečat ajvaru daje moja svekrva Snežana. Ona je glavni „majstor“. Ajvar se pravi po receptu koji je godinama u našoj porodici i po njemu se dozira odnos paprike, patlidžana i ljute paprike (ako je ajvar ljut) – objašnjava Željka.

Njihov ajvar poseduje deklaraciju, a svake godine se šalje uzorak na Institut u Novom Sadu, kako bi kupci bili sigurni šta kupuju. Zbog toga mnogo brže dolaze do novih kupaca, jer ne postoje nikakve dileme i sumnje u kvalitet.

Marketing od usta do usta“ i Internet najefikasniji za prodaju

Svoj ajvar Vlahovići prodaju uglavnom direktno kupcima, a sarađuju i sa nekoliko restorana.

– Naš krug kupaca se uglavnom širi usmenom preporukom, po principu „od usta do usta“. Ove godine smo se prvi put predstavili na socijalnim mrežama i, moram vam priznati, interesovanje je bilo veće od očekivanog. Kao što sam rekla, već sada smo ostali bez i jedne tegle. Nekome bi sada bilo krivo što nije više napravio, ali mi smo srećni i zadovoljni, jer nismo očekivali da ćemo sve tako brzo prodati – kaže radosno Željka.

U procesu proizvodnje još jedan segment igra važnu ulogu, a to je angažovanje oko isporuke. Mnoga gazdinstva ovde prave grešku.

– Ono što dogovorite, to morate da ispoštujete. Vršimo besplatnu isporuku u opštini Pančevo, a donosimo lično na adresu ili se dogovorimo oko mesta preuzimanja. Prošlog meseca smo dva puta bili u Beogradu, na nekolilko lokacija u gradu, a šaljemo i poštom. Naravno, može da se preuzme i na našoj adresi. Morate da se prilagodite kupcima. Ljudi imaju sve manje vremena i isporuka može da bude presudan faktor da li će kupiti vaš proizvod – objašnjava Željka.

Onima koji bi da se bave ovim poslom, porodica Vlahović poručuje da prvo pronađu dobar recept. Domaći ajvar je nezamenljiv i posao se isplati, ali treba znati da nije laka zarada. Potrebno je znanje, rešenost, dobra organizovanost i mnogo rada.

Tekst priredila: Tijana Todorović

Autor fografija: Gazdinstvo Vlahović, proizvođač ajvara