banner-image

Neverovatne prednosti uzgoja borovnice bez ikakvih preparata – prinos skače tri tone

Uzgoj borovnice nije lagan posao, jer je reč o jednoj od najzahtevnijih voćnih vrsta. Uzgoj borovnice na zemlji, na prirodan način je još teže, ali se naš domaćin posvetio celim svojim bićem ovom poslu, a priroda mu je otkrila kako da poveća svoje prihode. Sa nama je otvoreno podelio svoj način rada i iskustvo.

David Radovanović je diplomirani ekonomista, mlad, ambiciozan i vredan čovek, koji voli i poštuje zemlju i prirodu. Živi i radi u Svilajncu, malom gradu oko 100 km južno od Beograda.

– Od malena sam voleo da radim sa biljkama i zemljom, i nekako sam odlučio da iz te ljubavi pokrenem i posao. Profesija mi jeste vezana za ekonomiju ali, takođe, smatram da mi dosta pomaže u vođenju privatnog biznisa kakav je proizvodnja i prodaja sveže borovnice – priča nam David.

Zasad borovnice je star 4 godine, a plodonosi već 3 godine. Prostire se na gotovo nepun hektar, gde svoj život živi 2.700 sadnica, uglavnom sorte Duke i nešto malo sorte Hanna’s Choice, koja služi kao oprašivač. Borovnica se gaji direktno u zemljištu, što je ređa pojava, a o zasadu brine cela Davidova porodica. Kako sam kaže, svako ima svoje zaduženje i na taj način sve mnogo lakše funkcioniše.

Od ideje do realizacije

– Na ideju da gajim borovnice došao sam prilikom rada u Americi u studentskim danima. Bio sam na „Work and Travel“ programu i tamo sam radio u jednom velikom marketu. Video sam koliko borovnica ima veliku tržišnu vrednost i rešio sam da se raspitam malo više o tome. Kada su se sve kockice složile, doneo sam odluku da se upustim u taj izazovan posao. Jako je teško gajiti borovnicu, to je jedna od najzahtevnijih voćnih vrsta koje uspevaju na našem području – priča nam David.

David i Nevena zaduženi za tržište ali i sve druge korake u proizvodnji po ekološkim principima

Kako sam navodi, da biste proizveli kvalitetnu borovnicu neophodno je da obezbedite nekoliko ključnih stvari, a pre podizanja samog zasada.

–  Pre svega, ja sam počeo od kvaliteta vode za zalivanje. Ne sme da bude mnogo tvrda voda i da sadrži previše soli, jer borovnica to ne trpi baš najbolje. Takođe, kvalitet zemljišta mora da bude odgovarajući – rastresito tlo, bogato humusom sa pH vrednošću između 4.5 – 5.5. Jako je bitan i nagib terena da se voda ne bi zadržavala, a jednako je važna i pozicija parcele – mora da ima dobru provetrenost i dobru osunčanost tokom dana. To su neke najosnovnije stvari – kaže David.

Već prve godine su odustali od korišćenja hemijskih preparata za zaštitu bilja.

– Odustali smo gotovo odmah od preparata za zaštitu bilja, jer smo primetili  da te hemije imaju jako mali efekat i da je njihovom primenom zanemarljiva zaštita biljaka; da su podložne bolestima, čak i posle mnogo prskanja. Našli smo lakši i prirodniji način, a to je upotreba našeg domaćeg komposta koji pravimo na plantaži  – otkriva nam David.

Ideja da se radi na postizanju prirodne otpornosti biljaka je urodila plodom. Efekti su bili neverovatni.

– To nam je dupliralo rod – do sada su nam godišnji prinosi bili izmedju 2-3 tone a sada, u trećoj godini, povećali su se na preko 5 tona – kaže David.

Povećan prinos zahvaljujući upotrebi komposta koji se pravi na plantaži, stajskog đubriva…

Davidov zasad još uvek ne nosi zvanični pečat da je organska proizvodnja, jer nema sertifikat, ali to njega ne brine, jer zna šta i kako radi.

– Znamo da su nam se prinosi jako povećali i da je kvalitet ploda dosta bolji zbog ovakvog načina uzgoja. Planiramo da uradimo analizu ploda da vidimo šta sve sadrži u odnosu na neku borovnicu iz komercijalnog uzgoja koju možete da kupite u nekom velikom marketu – kaže David.

Ovakvim načinom uzgoja, kako nam David priča, dobio je još jednu podršku od prirode – smanjio je troškove proizvodnje, jer nema više trošak za skupe hemijske preparate i veštačka đubriva.

– Jedina investicija nam je stajsko đubrivo koje je skoro besplatno. Međutim, ovakav način zahteva mnogo više fizičkog rada. Nama to ne smeta, jer smo se mi svesno odlučili na to – kaže David.

Ova godina je bila jako teška za borovnicu i generalno za voćarstvo i poljoprivredu, kaže naš sagovornik. Međutim, oni su zadovoljni, jer su imali dobar prinos i minimalne gubitke što se tiče štetočina, jer imaju prirodan lanac ishrane i prirodne predatore koji se hrane štetočinama i štite zasad.

Porodična sloga i organizacija rada

– U radovima na plantaži učestvuje cela moja porodica. Majka i otac su zaduženi za organizaciju i brigu oko radnika. Moja verenica Nevena i ja smo zaduženi za pakovanje i prodaju borovnice. Baba i deda pomažu prilikom berbe a takođe i sestre pomažu kada imaju vremena. Majka i ja smo zaduženi za rezidbu, a sve ostale poslove oko košenja plantaže završavamo mašinski. Takođe, prilikom berbe imamo i dosta sezonskih radnika. Za sada ih imamo 15-ak a, kada se prinosi budu povećali, to će otići i do 30-ak radnika. Za sada se snalazimo sa radnicima jako lepo – kaže naš mladi domaćin.

Greška koja skupo košta

– Najveća greška koju, po meni, prave proizvođači borovnice je ta, što u to ulaze kao u investiciju da zarade velike pare, a ne kao u posao. Uzgoj borovnice zahteva puno odricanja i rada a klasični investitori to ne mogu da postignu. Zbog toga se velike plantaže posle prodaju po astronomskim cenama a to nema ko da kupi. Po meni je bolje raditi malu površinu kako treba, nego se raširiti previše – kaže David.

Klasični investitori mogu da postignu samo zaradu, pravi proizvođači puno više od toga

Dostupnost subvencija

Za uzgoj borovnice su dostupne bukvalno sve subvencije, potvrđuje nam naš sagovornik. Od iskopa bunara, ograđivanja zasada, preko kupovine sadnica i supstrata, do kupovine traktora, mehanizacije, sistema za navodnjavanje, prihrane, protivgradnih mreža… Konkretno njemu, subvencije su dosta pomogle, jer, kako sam kaže, kao mladom početniku svaka pomoć mu je puno značila.

Strategija prodaje

David se odlučio da prodaje borovnicu u svežem stanju, na malo i na veliko. Prosečna cena je oko 5 evra po kilogramu, s tim da je cena nešto niža za kupovinu na velika, a nešto viša za kupovinu na malo.

Preradu još uvek ne rade komercijalno, već naprave manju količinu soka od borovnice za svoje potrebe i da imaju kada im neko dođe u goste.

Isporuku borovnice rade lično, na punktovima u Beogradu i Novom Sadu, a unapred dogovaraju vreme preuzimanja. Borovnicu prodaju i preko socijalnih mreža, najviše Fejsbuka i Instagrama i možete ih naći na stranici Dedovina Blueberry farm.

– Nemamo problem sa konkurencijom, jer znamo da radimo na kvalitetan i drugačiji način i ljudi nam se stalno vraćaju kada jednom probaju naše borovnice – kaže David.

Njegova poruka svima koji žele da se upuste u ovaj posao je da uzgoj borovnice shvate kao posao, a ne kao investiciju i da će im se onda isplatiti.

Novinarka: Tijana Todorović

Sagovornik i autor fotografija: David Radovanović, Dedovina Blueberry farm