banner-image

Saveti iskusne povrtarke za uzgoj jesenjeg belog luka

Jesenji beli luk je krupniji i daje veći prinos u odnosu na prolećni. Ako želite da ga gajite, onda je oktobar mesec za sadnju. Milica Popović iz Karađorđeva kod Bačke Topole već dugi niz gaji sortu Bosut, a njeni saveti su zlata vredni.

Milica Popović i njen muž su deca poljoprivrednika i, iako imaju stalno zaposlenje i troje dece, poljoprivredu nisu napustili. Svoj zajednički život su započeli u Bačkoj Topoli u iznajmljenoj kući, da bi već sledeće godine pronašli kuću koja im odgovara, sa prostranim dvorištem i nekoliko pomoćnih objekata.

Prinos oko 3.000 kg visokokvalitetnog belog luka

 

– Bili smo okruženi praznim placevima, te smo uzeli nekoliko u zakup, a sledeće godine smo uspeli da sakupimo novac i jedan plac da kupimo. Tako smo malo po malo, iz godine u godinu, uvećavali naše imanje. Ideja da gajimo beli luk je došla sasvim slučajno. Nismo pravili nikakve proračune i analize, jednostavno nam se upalila lampica i dan danas ta lampica se nije ugasila – priča nam Milica.

Kupili su semenski beli luk za površinu od 700 kvadrata, što je oko 100 kg luka.

– Od tih 100 kg luka, bacili smo dobrih 30 kg – seća se Milica – Kao početnici u ovoj proizvodnji i jedne velike neznalice, bili smo presrećni što smo uopšte stigli sve na vreme da završimo i da setva može na vreme da počne. Međutim, luk smo sadili na zemljištu gde je bila detelina, što se kasnije pokazalo kao noćna mora. Ali, sve to ima svoju draž, kada se setim kroz šta smo sve prošli, da bismo bili gde smo sada – priča Milica.

Ove godine, sa jednog jutra imali su prinos od oko 3.000 kg visokokvalitetnog belog luka. Kako navodi naša sagovornica, godina je bila izuzetno pogodna za ovu biljnu kulturu. Kiša je padala u maju, kada je bila najpotrebnija zbog formiranja glavica, te nije bilo potrebe za navodnjavanjem.

Uzgoj jesenjeg belog luka

Priprema zemljišta je najbitnija, jer od toga kreće cela proizvodnja, a to podrazumeva oranje, drljanje i „bacanje“ odgovarajućeg đubriva. Kada se priprema završi, setva može da počne.

Protiv lukove muve počinju da se bore čim krene toplije vreme, jer već na oko 15 stepeni štetočina kreće da se pojavljuje i potrebno je preduzeti odgovarajuće mere.  Milica ništa ne prepušta slučaju i ne radi napamet, već primenjuje zaštitu u saradnji sa zaštitarom. Naravno, luk je potrebno i prihraniti.

Nakon što se luk izvadi, Popovići ga ostave na odstoji na njivi, dva-tri dana

– Prihrana je nezaobilazna na proleće i prihranjuje se azotnim đubrivom. Odmah zatim kreće borba sa korovima. Ručno špartanje između redova i čupanje trave oko luka je nešto što se ne sme zanemariti. Kada se jednom zapusti, teško se možete kasnije izboriti sa travom, a u svemu tome luk je taj koji najviše pati. Okopava se i šparta koliko god je potrebno, a sve to zavisi od vremenskih uslova. Ukoliko ima dosta kiše, biće i mnogo više korova. Ako nema kiše, potrebno je navodnjavanje luka u maju – objašnjava Milica.

Vađenje i čuvanje jesenjeg belog luka

Vađenje belog luka ova vredna porodica radi ručno, bez sezonskih radnika. Nakon toga se pristupa vezivanju i odlaganju na sušenje.

– Beli luk se vadi kada je polovina pera suvo. Ona se suše sa donje strane, a svako pero je jedan zaštitni sloj oko glavice luka. Ako je suvo četiri do pet pera, vađenje može da počne – objašnjava Milica i dodaje – Ukoliko se vadi dok je zemlja vlažna, onda će ostati puno zemlje na njemu. Najbolje je da se sačeka da zemlja bude suva, mada to nije uvek moguće. Važno je i da se ne čeka dugo, da stabljika ne presuši, jer će se onda kidati prilikom vađenja.

Nakon što se luk izvadi, Popovići ga ostave na odstoji na njivi, dva-tri dana, dok se ne poveže u snopove i ne uskladišti na odgovarajuće mesto da se suši.

Da bi luk bio beo, kao što ga inače viđate na pijaci ili u prodavnici, potrebno je da se očisti, tako što se skida nekoliko slojeva sa glavice. Beli luk se suši oko mesec dana. Nakon toga, stabljike se odseku i glavice se odlažu u gajbice ili džakove na dalje čuvanje.

– Trebao bi da bude na suvom i tamnom mestu čime se odlaže njegovo propadanje. On pušta klicu prirodno pred setvu u oktobru, ali to ove godine nije bio slučaj, pa mi se čini da ćemo sa setvom malo pričekati. Moguće ga je sačuvati do proleća, negde do marta meseca, ponekad i duže. Za nas je to važno, prvenstveno zbog kupaca,jer svi vole da im to što kupe, što duže traje. Uglavnom se sav luk proda već do setve,ali uvek ostavimo neku količinu za stare kupce – kaže Milica.

Prema njenim rečima, ako nemate svoje seme, najveće ulaganje je upravo u kupovinu semenskog belog luka.

– Ove godine ima dosta manjih proizvodjača, pa je samim tim i ponuda velika, tako da je to uticalo na cenu. Mi prodajemo konzumni beli luk po 350 dinara za kilogram. Semenski smo ostavili za nas. Jeftiniji smo od marketa i ljudi uvek radije kupuju kad znaju od koga uzimaju – navodi Milica.

Kako sama kaže, proizvodnja belog luka je mnogo isplativija od, na primer, ječma ili neke druge žitarice. Veći deo prinosa prodaju od kuće, a nešto i preko Fejsbuk grupa.

Domaći beli luk je intezivnijeg ukusa i mirisa nego onaj iz inostranstva

– Prošle godine smo povećali površinu, pa ćemo jedan deo prodati nakupcima, a ostatak kao i uvek – našim stalnim kupcima i drugim ljudima koji žele kvalitetan domaći beli luk. Ove godine nastavljamo sa proširenjem proizvodnje, upravo zahvaljujući svesti ljudi da je domaća hrana kvalitetnija i zato što žele da podrže nas, male proizvođače. Za to su zaslužni i sami proizvodi, jer naš domaći beli luk je intezivnijeg ukusa i mirisa nego luk iz inostranstva. Možda sam i pristrasna, ne znam, ali se uvek pitam zašto uvozimo i punimo džepove strancima, za nešto što već imamo kod kuće i dok se naši poljoprivredni proizvođači muče da sastave kraj sa krajem – priča nam Milica.

Njen savet je da svako ko ima bar malo prostora i malo volje poseje beli luk.

– Zarada je sigurna, samo treba biti istrajan i preduzeti sve agrotehničke mere. Mnogi misle da će se lako izboriti sa travom, pa zapuste njivu i posle teško mogu da postignu da se oslobode korova, a luk pati i smanjuje se prinos.Treba obratiti pažnju i na prihranu. Luk pamti, ako se nešto preskoči ili ne odradi kako treba – videće se kasnije – zaključuje Milica.

Novinarka: Tijana Todorović
Sagovornica i autorka slika: Milica Popović, proizvođač belog luka iz Karađorđeva