banner-image

Put Janoša Demetera do medalje: Kozji sir zavoleo radeći u elitnim evropskim restoranima pa u Bečeju podigao farmu

Život piše najlepše priče, a jedna od njih je i priča Janoša Demetera koji je ideju, da se bavi stočarstvom i proizvodi kozje i ovčije sireve u svom rodnom Bečeju, bez ikakvog predznanja, realizovao i izbrusio do zlatne medalje.

Janoš Demeter je običan i vredan čovek, kao i mnogi od nas. Nakon nekoliko godina provedenih u inostranstvu, radeći u ugostiteljstvu, Janoš je stekao određeni početni kapital i odlučio da se vrati u svoj rodni Bečej 2017. godine i realizuje san koji je u tuđini sanjao.

Janoš Demeter radeći u elitnim restoranima u Parizu i Londonu probao je i zavoleo kozje sireve

Pre Janoša niko se u njegovoj porodici nije bavio poljoprivredom. Radeći u elitnim restoranima u Parizu i Londonu probao je i zavoleo kozje sireve. Kako sam kaže, otud i ideja da kupi prvih 18 jarića. Tako je sve počelo…

– Trenutno imam oko 30 muznih grla francuske alpine i 15-ak ovaca, virtemberg rase. Gledamo da što prirodnije gajimo životinje. Ne dajemo im nikakve koncentrate, a ishrana je zasnovana na ispaši, detelini i žitaricama – objašnjava nam Janoš svoj način odgoja životinja.

Janoš se odlučio za alpine upravo zbog velike mlečnosti.

Od 18 jarića do 30 muznih grla francuske alpine i 15-ak ovaca, virtemberg

– Mlečnost alpske koze je 500-800 litara tokom laktacije, a ona traje oko 280 dana.  Naša grla idu na ispašu, a sami meljemo ječam, kukuruz i soju – kaže Janoš.

Janoš svo kozje i ovčije mleko prerađuje u sireve.

– Sireve sam pravim. Kada nešto želite, ništa ne može da vam bude teško i da vas spreči. Istraživao sam po Internetu, bio sam u Mađarskoj na kursevima, zanat ispekao od najboljih majstora i nisam izlazio na tržište dok nisam bio zadovoljan sirevima i dok ih nisam doveo do savršenstva – kaže Janoš.

Dimljeni kozji sir zaštitni znak domaćinstva Demeter

Proizvodnja nije velika, taman onoliko – koliko je dovoljno da se vrhunski kvalitet ne dovede u pitanje. Glavne zvezde njihove male porodične proizvodnje su polutvrdi kozji sirevi koji se dime na prirodan, tradicionalan način.

– Trenutno proizvodim oko 80 kg sira mesečno. Imamo mladog i malo zrelijeg  sira u maslinovom ulju sa belim lukom i raznim začinima. Ipak, najpopularniji nam je polutvrdi dimljeni kozji sir – kaže Janoš.

Upravo taj sir je dobio veliku zlatnu medalju Novosadskog sajma i osvojio prvo mesto u kategoriji posebnih sireva na Balkan Cheese festivalu.

Janoš redovno konkuriše za subvencije od države, a to mu je, kako sam kaže, veoma značilo na samom početku, kao i dan danas, jer je jako teško baviti se stočarstvom bez subvencija i održati proizvodnju u kontinuitetu.

Prvo mesto u kategoriji posebnih sireva na Balkan Cheese festivalu

Svoje proizvode porodica Demeter prodaje na lokalnim pijacama i u okolini, od nedavno i preko Fejsbuka, pa se zadovoljni kupci javljaju sa svih strana.

– Prodajom smo jako zadovoljni. Krenuli smo da se predstavljamo i na većim manifestacijama, kao što su Novosadski noćni bazar i Beogradski noćni market. Brzo se za nas pročulo, što je dokaz da kvalitet uvek nađe kupce. To mi daje snagu da istrajem i budem još bolji – kaže Janoš.

Njegovi planovi su da u narednih 5 godina izgradi mini mlekaru i oformi tim ljudi koji će sa istom ljubavlju pristupiti ovom poslu, a za sve koji bi voleli da se oprobaju u stočarstvu i preradi mleka poručuje da ne ulaze u posao bez početnog kapitala i da se naoružaju velikim strpljenjem.

– Prvo, ovo morate da volite da biste radili. Životinje traže konstantnu brigu. Nema vikenda, praznika. Radi se svaki dan, bez izuzetka. Drugo, morate da se naoružate znanjem i strpljenjem i treće – nema varanja na kvalitetu! Samo tako će uspeh sigurno ući i na vaša vrata – zaključuje Janoš.

Novinarka: Tijana Todorović

Sagovornik i autor fotografija: Janoš Demeter