banner-image

„Poljoprivrednik treba da proda 2,5 kilograma pšenice da bi njegovo dete kupilo kiflu od 50 dinara za užinu“

Poljoprivrednici u Srbiji dovedeni su na rub ekonomske propasti državnom pljačkom dela subvencija i ogromnim disparitetima cena poljoprivrednih proizvoda i troškova proizvodnje

To je danas rekao profesor Poljoprivrednog fakulteta u penziji Miladin Ševarlić.

On je, povodom nezdovoljstva poljoprivrednika Srbije ispunjenjem zahteva posle protesta prošle jeseni i današnjim nastavkom pregovora u Vladi Srbije, rekao da su udruženja mnogobrojna i rascepkana i da imaju slab uticaj na politiku Ministarstva poljoprivrede, izuzimajući pčelare koji se sada povezuju i na nivou Evrope.

  • I prethodni režimi, a posebno aktuelni, nisu primenjivali odredbu iz Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju o izdvajanju pet odsto ukupnih poreskih prihoda u budžet poljoprivrede, pa je od 2013. do 2023. godine poljoprivrednicima zakinuto više od 1,2 milijarde evra. Sredstva IPARD-a EU su donacije i ne mogu se računati u agrarni budžet države, osim 25 odsto koje je Srbija obavezna da doda tim sredstvima – rekao je Ševarlić za Betu.

Jedina godina kada je, kako je rekao, izdvojeno pet odsto iz budžeta za poljoprivredu je 2023. ali resorno Ministarstvo nije saopštilo koliko je od tog iznosa odvojeno za dugove iz prethodnih godina, a koliko je isplaćeno za podsticaje u toj godini.

  • Rezultati popisa poljoprivrede pokazuju da je ovaj, najsloženiji sektor privrede na ivici egzistencije i da je samo proizvodnja meda u ekspanziji jer su pčelari dobro organizovani u nacionalnu asocijaciju i imaju uticaja na politiku subvencija i proizvodnje – rekao je Ševarlić koji je predsednik Saveza poljoprivrednih inženjera i tehničara Srbije.

Dodao je da poljoprivrednici ni približno nemaju tretman kao strani investitori koji dobijaju i preko 100.000 evra po radnom mestu.

Objašnjavajući odnose cena Ševarlić je rekao da je za kilogram uree 1975. godine, od kada se prati taj paritet, trebalo prodati samo kilogram pšenice, a ove godine treba više od tri kilograma. Litar dizela 1955. godine od kada se prati taj paritet, vredeo je 1,3 kilograma pšenice, a 2023. litar regresiranog dizela po 179 dinara vredeo je koliko osam kilograma pšenice, a po punoj ceni dizela od 200 dinara kao 10 kilograma pšenice ili 7,5 puta više.

  • Danas poljoprivrednik treba da proda 2,5 kilograma pšenice da bi njegovo dete kupilo kiflu od 50 dinara za užinu, a ne treba ni govoriti koliko košta traktorska guma. Takvi disperiteti nikada u istoriji agrara nisu postojali – rekao je Ševarlić.

Zbog, kako je rekao, „pljačke pojoprivrednika prethodnih deset godina ovaj režim ne može da doprinese opstanku poljoprivrede bez deset odsto učešća agrarnog budžeta u ukupnom budžetu“.

Ševarlić je rekao da nije dobro što su rezultati popisa poljoprivrede iz prošle godine upoređeni sa podacima ankete 2018. godine, umesto sa podacima popisa iz 2012. godine.

  • Možda je to bilo uslovljeno pokušajem da se umanje izuzetno negativne tendencije u poljoprivredi od 2023. godine. Podaci govore da od 2018. godine raste samo jedan segment agrobiznis sektora, proizvodnja meda, koja se nekad smatrala dopunskom proizvodnjom, mada mislim da je jedna od najvažnijih, ne samo zbog proizvodnje meda, nego zbog značaja pčela u oprašivanju svih cvetnica i povećanja prinosa – rekao je Ševarlić.

Istakao je da su „svi pokazatelji popisa poljoprivrede iz 2023. godine, čak upoređeni i sa podacima iz 2018. godine, umesto iz 2012. poražavajući, jer pokazuju da je broj gazdinstava smanjen za deset odsto, odnosno za oko 50.000, pa da su imali i samo po dva člana, to je 100.000 ljudi manje u poljoprivredi“.

Država je u poljoprivredi, kako je rekao, napravila još jedan „zločin“, koristeći najkvalitetniju zemlju za trasu auto-puta ili vađenje šljunka za nasipanje njegove podloge u dolini Zapadne Morave, od Preljine do Kraljeva.

  • Leva strana Zapadne Morave, gde je zemljište najplodnije i davalo je dve žetve godišnje, potpuno je uništena auto-putem između ta dva grada. Ostala su mini jezera na mestima gde su eksploatisali šljunak sa dubine od 11 metara, a pitanje je kakvog je kvaliteta taj šljunak kao podloga, što će se videti za koju godinu na kvalitetu puta. Za auto-puteve je moralo da se minimalno koristi plodno zemljište – rekao je Ševarlić.

Naveo je da je od 1960. godine do 2012. na području centralne Srbije i Vojvodine smanjena površina korišćenog poljoprivrednog zemljišta za 1,493 miliona hektara, bez površine koje su zauzeli auto-putevi.