banner-image

Otkud tolika hapšenja – poljoprivrednici vešti u krađama ili tako paše državi

Srpsku poljoprivredu u poslednje vreme pogađa niz golemih problema – enorman rast cena goriva i đubriva, turbulencije na tržištu izazvane invazijom na Ukrajinu, kolaps stočarstva… Sve su to poteškoće s kojima se sreću i druge evropske poljoprivrede ali samo u našoj postoji još jedan problem – ozbiljne malverzacije i krađe velikih razmera koje poslednjih meseci epilog dobijaju u učestalim hapšenjima. Lane su poljoprivrednici hapšeni zbog prevara sa subvencijama, pa su silni pohapšeni zbog nedostatka robe u skladištima robnih rezervi, a onda i zbog krađe pokrajinskih institucija. Jesmo li u poljoprivredi najjači u mahinacijama ili toga ima i kod drugih ali njihove države to ne dopuštaju? Otkud tolika hapšenja?

Pokrajinski fond za razvoj poljoprivrede nedavno je oštećen za približno 63 miliona dinara. Pripadnici organizovane kriminalne grupe koja je protivpravno prisvojila ovu svotu novca, kao i njen organizator, uhapšeni su, ali je na slobodi ostao još jedan član. Iz MUP-a stiže informacija da se za njim intenzivno traga, ali ona, kao i mnoge druge koje dolaze od nadležnih organa paorima, proizvođačima i drugim poljoprivrednicima ne ulivaju mnogo nade.

Kontrola izostaje, da li namerno?

Prema rečima poljoprivrednika, ovakve situacije morale su biti na vreme kontrolisane, a malverzacije sprečene i otklonjene.

-Za neku meru podrške poljoprivrednicima se odredi jedna svota novca, napravi se kriterijum kako se boduje, a običan čovek u principu ne može da to ostvari i da dobije taj novac. Zato se dešavaju ovakve zloupotrebe, kaže predsednik Udruženja poljoprivrednika ,,Stig” Požarevac Nedeljko Savić. – Verujem da nadležni imaju želju da se ovakve zloupotrebe ne dešavaju, ali je pravljenje bilo kakvog pravilnika samo pola posla. Ona druga polovina je kontrola svega toga. To je državni novac koji se dobija da  bi se unapredila  poljoprivredna proizvodnja, a oni koji to zaista žele nikako ne mogu da dođu do takvih pogodnosti.

To su problemi sa kojima se susreće svaki poljoprivrednik. Vidimo i čujemo koliko se novca daje za koju meru, a kada pokušamo da dođemo do toga uvidimo koliko je to teško. Po mom mišljenju, cilj sastavljanja takvih mera bi trebalo da bude taj da mi, pravi poljoprivrednici možemo da ih ispunimo.

Da su krivična dela u oblasti poljoprivrede česta tema u skorijem periodu govori i to da je svega nekoliko dana pre ovog krivičnog dela počinjeno još jedno. U Žablju je zbog krađe kukuruza i pšenice iz Robnih rezervi nastala šteta u Republičkoj direkciji za robne rezeve u vidu 270 tona merkantilnog kukuruza i 2.393 tone merkantilne pšenice, što iznosi 353.664.787 dinara.

Ne možete dati kozama da čuvaju kupus

Prema rečima predsednika udruženja „Paor“ iz Crepaje Miroslava Grubanova ovo se dešava isključivo zato što se privatnicima poveravaju važne uloge i zaduženja. Ne može da se da kozama da čuvaju kupus, poručuje on.

-Treba kontrolisati na vreme. Sad je šteta već napravljenja. Šta sad može da se uradi? Ne treba privatnicima davati da oni drže robne rezerve, država je nadležna, država treba da ima svoje robne rezerve. Država je ta koja treba da ima svoja skladišta, a ne da ih poverava privatnicima na čuvanje. Uvek je dolazilo do malverzacija. Kupe u jesen, prodaju u žetvi, pa onda do sledeće žetve nemaju ništa… Da ih nisu pohapsili oni bi u žetvi opet napunili svoje rezerve. Uhvatili su ih u praznom hodu, kaže Grubanov za Agrosmart.

Ne treba da gledamo na to kao da su ovi što su sada uhapšeni dežurni krivci. Oni su gledali da njima bude dobro, kaže on i objašnjava na koji se način ovakva situacija odrazila na njegovu proizvodnju: Ako su oni žito iz robnih rezervi izvezli, to znači da ga nismo izvezli mi, a isto to znači da su sada skladišta prazna i da zbog toga nema izvoza! Da su robne rezerve pune bio bi dozvoljen izvoz i ne bi bilo ovog sada…

Još jedan problem kod izvoza je taj što samo određeni ljudi dobijaju kvote. Može da se desi da ove godine na svetskim berzama bude rekordna cena proizvoda, a da  poljoprivrednici u Srbiji ne zarade ništa ili da u najboljem slučaju zarade jako malo. Većinu uzmu poznati otkupljivači i izvoznici, jer oni dobijaju izvozne podsticaje i kvote. Treba zaradu rasporedi svima, ističe Grubanov.

Kako navodi Savić, do ovakve situacije nije moralo doći, a ova hapšenja i problemi mogli su biti izbegnuti da su nadležni radili svoj posao:

-Za trgovanje robnim rezervama se znalo. Ono postoji od kako postoje robne rezerve. Taj sistem je bio jako lak za prevaru. Dva puta godišnje su dolazile kontrole, a računica je bila prosta: oni prodaju u aprilu i u maju kada su cene najviše, što ujedno znači da za dva meseca mogu da vrate robu…To se radilo iz godine u godinu, objašnjava Savić.

Šta nakon hapšenja?

Sagovornici Agrosmarta slažu se da je velik posao urađen i da je dobro što su nadležn organi uvideli problem, što su reagovali i uklonili ga. Ipak, ono što ih brine jeste do kada će se ovaj trend nastaviti.

-Nemam poverenja u ovu državu. Ne znam šta će biti sa ovom pričom. O ovome će se sigurno pričati neko vreme, a posle…Videćemo koliko je država sposobna i koliko će raditi na tome da se ove situacije više ne dešavaju, kaže Savić.

-Sve je na državi i pravosuđu. Mi tu ne možemo da uradimo mnogo kao proizvođači. Šta mi tu možemo…Kad je država prehrambeno sigurna, ima i izvoza, navodi Grubanov.

Bilo da je reč o krađi robnih rezervi ili drugim malverzacijama koje su se u proteklom periodu desile u oblasti poljoprivrede, Savić kaže da se rešenje, pored hapšenja, nalazi u slušanju potreba samih poljoprivrednika:

-Mi se nudimo da učestvujemo u izradi zakona i pravilnika. Verujemo da nadležni ni ne znaju sa kojim se sve problemima mi susrećemo. Ne može neko da donosi mere koje se tiču nas, a da mi u njima ne učestvujemo.

Dešava se da oni koji izrađuju zakone i pravilnike, ne rade u službi poljoprivrednika, ali da u tome nemaju lošu nameru. Druge metode nemamo: trudićemo se da učestvujemo u izradi koliko god nam dozvole, a kada nešto ne valja, izaći ćemo u javnost!

Vanja Velisavljev